Razlika između verzija stranice "Frekvencija alela"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Red 21: | Red 21: | ||
===Diploidi=== |
===Diploidi=== |
||
Ako su <math>f(AA)</math>, <math>f(Aa)</math>, i <math>f(aa)</math> frekvencije tri moguća [[genotip]]a po datom [[gen|lokusu]] sa dva alela, tada se rekvencija ''p'' alela ''A'' i frekvuencija ''q'' oalela ''a'' dobije brojanjem. Pošto [[homozigot]]i ''AA'' sadrže samo alel ''A'', a [[heterozigot]]i ''Aa'' polovinu ''A'' alela, ukupna frekvencija ''p'' (alela ''A'') iznosi: |
Ako su <math>f(AA)</math>, <math>f(Aa)</math>, i <math>f(aa)</math> frekvencije tri moguća [[genotip]]a po datom [[gen|lokusu]] sa dva alela, tada se rekvencija ''p'' alela ''A'' i frekvuencija ''q'' oalela ''a'' dobije brojanjem. Pošto [[homozigot]]i ''AA'' sadrže samo alel ''A'', a [[heterozigot]]i ''Aa'' polovinu ''A'' alela, ukupna frekvencija ''p'' (alela ''A'') iznosi: |
||
:<math>p=f(\mathbf{AA})+ \frac{1}{2}f(\mathbf{Aa})= \mbox{ |
:<math>p=f(\mathbf{AA})+ \frac{1}{2}f(\mathbf{Aa})= \mbox{frekvencija A}</math> |
||
Slično tome, frekvuencija ''q'' (alela ''a'' je data obrascem: |
Slično tome, frekvuencija ''q'' (alela ''a'' je data obrascem: |
||
:<math>q=f(\mathbf{aa})+ \frac{1}{2}f(\mathbf{Aa})= \mbox{ |
:<math>q=f(\mathbf{aa})+ \frac{1}{2}f(\mathbf{Aa})= \mbox{frekvuencija a}</math> |
||
Prema očekivanju, suma ''p'' + ''q'' = '''1''', pa je zato: |
Prema očekivanju, suma ''p'' + ''q'' = '''1''', pa je zato: |
||
Red 32: | Red 32: | ||
Iz toga slijedi: |
Iz toga slijedi: |
||
:<math>q=1-p</math> i <math>p=1-q</math> |
:<math>q=1-p</math> i <math>p=1-q</math> |
||
Ako postoji više od dva različita alelna oblika, frekvenciju za svaki alel je jednostavno naći na osnovu učestalosti pripadajućih homozigota plus pola zbir frekvencija svih heterozigota u kojima se pojavljuje. |
Ako postoji više od dva različita alelna oblika, frekvenciju za svaki alel je jednostavno naći na osnovu učestalosti pripadajućih homozigota plus pola zbir frekvencija svih heterozigota u kojima se pojavljuje. |
Verzija na dan 5 april 2015 u 16:07
Frekvancija alela (Alelna frekvencija) ili genske frekvencije ili relativna frekvencija gena je proporcija određenog alela (variane datog gena) među alelnim kopijama odgovarajućeg genskog lokusa. Može se prikazati i kao procentna učestalost tog alelogena u genskom fondu date populacije.[1][2]
Drugim riječima, to je broj kopija određenog alela podijeljen brojem kopija svih alela na datom genskom mjestu (lokusu) u populaciji. U populacijskoj genetici, alelne frekvencije se koriste za opisivanje iznosa od genetičke raznolikosti na razini individua, populacija i vrsta. To je ujedno i relativni udio svih alela gena koji su određenog tipa.
Procjene relativne učestalosti alela polaze od slijedećih pretpostavki.
- Populacija je u genetičkoj ravnoteži.
- Određeni lokus na hromosomu i gen zauzimaju dato mjesto.
- Populacija N jedinki nosi n lokusa u svakoj svojoj tjelesnoj ćeliji (odnosno dva lokusa u ćelijama diploidnih vrsta koje imaju dva haploidna seta hromosoma).
- Na datom lokusu postoje različiti aleli.
- Jedan alel postoji u a kopija.
Tada su alelne frekvencije proporcija ili procenat pojave da dati lokus zauzima posmatrani alel (a): a/(n*N).
Na primjer, fekvencije od 20% zmači da toliko jedinkiu datoj populaciji nosi taj alel.
Kalkulacija alelnih frekvenca prema genotipovima
Kalkulacije relativne učetalostu alela ovise o šloidiji vrsta sa autosomnim genima.
Monoploidi
Frekvencija datog alela a j e rezultat dijeljenja broja negovih kopija sa veličinom populacije ili uzorka.
Diploidi
Ako su , , i frekvencije tri moguća genotipa po datom lokusu sa dva alela, tada se rekvencija p alela A i frekvuencija q oalela a dobije brojanjem. Pošto homozigoti AA sadrže samo alel A, a heterozigoti Aa polovinu A alela, ukupna frekvencija p (alela A) iznosi:
Slično tome, frekvuencija q (alela a je data obrascem:
Prema očekivanju, suma p + q = 1, pa je zato:
- .
Iz toga slijedi:
- i
Ako postoji više od dva različita alelna oblika, frekvenciju za svaki alel je jednostavno naći na osnovu učestalosti pripadajućih homozigota plus pola zbir frekvencija svih heterozigota u kojima se pojavljuje.
Frekvenciji alela se uvijek može izračunati i iz genotipskih frekvencija, što ne mora odgovarati relacijama prema Hardy-Weinbergovom principu koji počiva na uvjetima slučajnog parenja u populaciji. To je dijelom zbog tri genotipske frekvencije i frekvencije dva alela. Jednostavnije je smanjenje sa tri na dvije kategorije.
Primjer populacije
Zamislimo populaciju sa 10 individua i dati lokus sa dva moguća alela: A i a. Consider a population of ten individuals and a given locus with two possible alleles, A and a. Zatim pretpostavimo da su genotipovi jedinki kako slijedi:
- AA, Aa, AA, aa, Aa, AA, AA, Aa, Aa, i AA
Tada su frekvencije alela A a:
- ,
Tako, akoje lokus slučajan, vjerovatnoća je 70% pojave slela A, a 30% šanse je za alel a.
Reference
- ^ King R. C., Stansfield W. R., Mullign P. K. (2006): Dictionary of Genetics'. 7th ed, Oxford University Press, Oxford, ISBN 978-0-321-79578-6
- ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.