Razlika između verzija stranice "Hlorovodična kiselina"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-Slika: +Datoteka:) |
m robot Dodaje: ga:Aigéad hidreaclórach |
||
Red 44: | Red 44: | ||
[[fi:Suolahappo]] |
[[fi:Suolahappo]] |
||
[[fr:Acide chlorhydrique]] |
[[fr:Acide chlorhydrique]] |
||
[[ga:Aigéad hidreaclórach]] |
|||
[[gl:Ácido clorhídrico]] |
[[gl:Ácido clorhídrico]] |
||
[[he:חומצת מימן כלורי]] |
[[he:חומצת מימן כלורי]] |
Verzija na dan 17 januar 2009 u 23:12
Šablon:Hemijski spoj Hlorovodonična kiselina ili po IUPACu hidrohlorična kiselina, poznata i kao solna kiselina je kiselina koja nastaje rastvaranjem hlorovodonika u vodi. Hlorovodonična kiselina se naziva i rastvor hlorovodonika u drugim polarnim otapalima npr. u acetonu. Ona je veoma jaka kiselina, a kao dosta razblažena sastavni je dio gastrične tekućine u želucu čovjeka i sisara te omogućava varenje bjelančevina, a mnogo se primjenjuje i u industriji.
Historija
Godine 800. otkrio ju je arapski hemičar Džabir ibn Hajjan, miješajući kuhinjsku so i sumpornu kiselinu. Korištena je u srednjem vijeku u potrazi za kamenom mudrosti, te kasnije od strane velikih evropskih hemičara kao što su Johann Rudolf Glauber, Joseph Priestley i Humphry Davy kako bi se razvila moderna hemija. Tokom industrijske revolucije postala je važna industrijska hemikalija za široku upotrebu.
Dobivanje
Hlorovodonična kiselina se dobiva rastvaranjem hlorovodonika u vodi. Postupak se odvija u tzv. tornjevima za apsorpciju.
Osobine
Hlorovodonična kiselina je jak elektrolit, i potpuno je disocirana na ione u vodenom rastvoru. Za razliku od sumporne i nitratne kiseline, hlorovodonična kiselina nema oksidirajuće djelovanje.