Hlorovodična kiselina
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Hlorovodična kiselina | |
|---|---|
| Općenito | |
| Hemijski spoj | Hlorovodična kiselina |
| Druga imena | Solna kiselina |
| Molekularna formula | HCl (aq) |
| CAS registarski broj | 7647-01-0 |
| Kratki opis | čista bezbojna ili blago žučkasta tekućina |
| Osobine1 | |
| Molarna masa | 36,46 g/mol |
| Agregatno stanje | tekuće |
| Tačka topljenja | −26 °C (38%-tna) |
| Tačka ključanja | 48 °C (38%-tna) |
| Rastvorljivost | u vodi |
| Rizičnost | |
| NFPA 704 | |
| 1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. | |
Hlorovodična kiselina ili po IUPACu hidrohlorna kiselina, poznata i kao solna kiselina je kiselina koja nastaje rastvaranjem hlorovodika u vodi. Hlorovodična kiselina se naziva i rastvor hlorovodika u drugim polarnim otapalima npr. u acetonu. Ona je veoma jaka kiselina, a kao dosta razblažena sastavni je dio gastrične tekućine u želucu čovjeka i sisara te omogućava varenje bjelančevina, a mnogo se primjenjuje i u industriji.
Historija
[uredi | uredi izvor]800. godine kiselinu je otkrio arapski hemičar Džabir ibn Hajjan, miješajući kuhinjsku so i sumpornu kiselinu. Korištena je u srednjem vijeku u potrazi za kamenom mudrosti, te kasnije od strane velikih evropskih hemičara kao što su Johann Rudolf Glauber, Joseph Priestley i Humphry Davy kako bi se razvila moderna hemija. Tokom industrijske revolucije postala je važna industrijska hemikalija za široku upotrebu.
Dobijanje
[uredi | uredi izvor]Hlorovodična kiselina se dobija rastvaranjem hlorovodika u vodi. Postupak se odvija u tzv. tornjevima za apsorpciju.
Osobine
[uredi | uredi izvor]Hlorovodična kiselina je jak elektrolit, i potpuno je disocirana na ione u vodenom rastvoru. Za razliku od sumporne i nitratne kiseline, hlorovodična kiselina nema oksidirajuće djelovanje.
