Privatizacija u Bosni i Hercegovini

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Privatizacija u BiH je proces prilikom čega društvena odnosno javna preduzeća u BiH se nude privatnim (domaćim i stranim) investorima. Ovaj postupak počeo je još 1990. prije nezavisnosti BiH, donošenjem Zakona o društvenom kapitalu u tzv. "Markovićevom privatizacijom". Markovićeve reforme su predviđale internu dodjelu dionica radnicima čime postaju oni vlasnici preduzeća. Ratni sukobi na području bivše SFRJ zaustavile su ovaj proces. Time su radnici uspjeli samo djelimično uplatiti potrebne iznose za otkup dionica.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Na području BiH su prvi zakoni o privatizaciji doneseni 1997. APFBiH je uvela propise koji su omogućili i učešće građana, PIO kao i drugih investitora. 1998. nametnut je zakon od Kancelarije viskokog predstavnika BiH kojim je zatražena privatizacija državnog kapitala na području oba entiteta. 2000. je donijeta odluka o statusu o Brčko distrikta te je proces privatizacije na tom području također nametnut od strane visokog predstavnika.[2][1]

Ciljevi privatizacije[2][1][uredi | uredi izvor]

  • Ekonomski razvoj
  • Prelazak na mehanizme tržišne privrede
  • Uvođenje zapadnog načina poslovanja
  • Uvođenje savremenih tehnologija
  • Osiguranje državnog prihoda
  • Rasterećenje državnog budžeta
  • Uklanjanje monopola preko razvoja konkurencije
  • Okončanje političke kontrole nad preduzećima
  • Upošljavanje direktora s iskustvom na međunarodnom tržištu

Instrumenti privatizacije[1][uredi | uredi izvor]

U tu svrhu koriste se certifikati kao:

  • Platežno sredstvo;
  • Za kupovinu imovine (dio ili ukupnog državnog kapitala);

Uz to se nude i dionice (Javna ponuda dionica, JPD) preko tendera. Izmjenom zakona od 2006. omogućena je prodaja dionica putem berze.

Privatizacija u FBiH[uredi | uredi izvor]

AFBiH za privatizaciju FBiH kao i 10 kantonalnih agencija su ovlaštene na području FBiH. U periodu 1999-2011 u FBiH je prodato 1079 preduzeća, 94 je djelimično privatizirano. Oko 80 ugovora je raskinuto zbog nepoštivanja obaveza. Vrijednost firmi, koje su privatizovane, iznosi oko 9 milijardi od čega je 8,4 milijarde plaćeno certifikatima a ostalo u gotovini.[3]


Privatizacija u RS[uredi | uredi izvor]

U RS je privatizirano 716 preduzeća. Oko 67% preduzeća sada (po navodima sindikata) ne radi.[3]

Uspješne privatizacije[3][uredi | uredi izvor]

Stari naziv preduzeća Novi naziv preduzeća Zaposleni Godina privatizacije Investor/Većinski vlasnik
Tvornica cementa Kakanj nepromijenjen 354[4] 2000. HeidelbergCement
Unico Filteri Tešanj MANN+HUMMEL.BA 488 2005. MANN+HUMMEL
Bimal Brčko nepromijenjen 214 2002. STUDEN & CO Holding i VFI Industry / Seed Oil Hodlings
GP Put nepromijenjen 870 2002. Nexe grupa
Rudnik krečnjaka Vijenac nepromijenjen 220 2010. Fabrika cementa Lukavac/Sisecam
Tvornica dalekovodnih stubova d.d. Sarajevo nepromijenjen 259 2006. Ortačka grupa
Metalna industrija Krivaja nepromijenjen 71 2007. Seting i Sliško, Matrix
Natron Maglaj nepromijenjen 900 2005. Kastamonu Entegre (Hayat grupa)
HEPOK Mostar nepromijenjen - 2008. Amko komerc, Vino župa
Mira Prijedor nepromijenjen - 2003. Kraš d.d. Zagreb
GS-Tvornica mašina Travnik[5] GS-Tvornica mašina Travnik d.d 136 2004. Global Sourcing GmbH

Neuspjela privatizacija, stečaj ili likvidacija[3][uredi | uredi izvor]

Preduzeće Zaposleni Godina privatizacije Investor/Većinski vlasnik Dugovi/Gubici Status
Birač Zvornik 1000 2001. Ukio investiciona grupa 730 miliona Stečaj
Naftna industrija RS - 2007. Njeftgazinkor - nepoznat
Hidrogradnja Sarajevo 811 2002. - 16 miliona Pokrenut treći pokušaj privatizacije
Krivaja Zavidovići 1000 2005. Ferimpex 317 miliona Stečaj
Željezara Zenica d.o.o. 700 1998. - 23 miliona Tokom privatizacije željezare "Zenica" izdvojen iz BHSteela
Soko Mostar 400 1999. - - -
Polihem Tuzla - 2004. Organic Trade - Stečaj
Bosnaplod - 2003. Nedžad Lević 20 miliona Još zvanično u stečaju, investor iz Dubaija otkupio za 6 miliona KM[6]
Tvornica deterdženta "DITA"[7] - 2013. Lora - Još zvanično u stečaju, inicijativom radnika od 2015. ponovo radi [8]
Frutex Čelić 115 - - Stečaj koji traje više od 13 godina.
Aida d.d. Tuzla 330 2001. Stečaj; Pogon iznajmljen firmi Intral d.o.o. Lukavac.

Mišljenje ekonomista[uredi | uredi izvor]

Prof. Anto Domazet smatra da je do 2013. privatizacijom izgubljeno 4 milijarde KM državnoga kapitala. Prema njemu potrebno je bolje odabiranje budućih investitora. Prof. Svetlana Cenić traži reviziju dosadašnje privatizacije.[3] Ekonomski analitičar, Admir Čavalić smatra da je pravosuđe osnovni uzrok kriminalne privatizacije u BiH.[9]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d Model privatizacije sa stranice APFBiH pristupljeno 12. 2.2015
  2. ^ a b Privatizacija državnog kapitala u Bosni i Hercegovini sa stranice Transparency International pristupljeno 12. 2.2015
  3. ^ a b c d e Nermina Šunj, "VELIKO ISTRAŽIVANJE: 10 najvećih privatizacijskih pljački u Bosni i Hercegovini" sa stranice Zurnal.ba; objavljeno 20. 5.2013, pristupljeno 12. 2.2015
  4. ^ Cemmentara Kakanj Archived 2015-12-24 na Wayback Machine sa stranice FMOIT pristupljeno 27.8.2015
  5. ^ "Obilježena desetogodišnica GS tvornice mašina Travnik" sa stranice travnicki.info; objavljeno 11.10.2014, pristupljeno 13. 2.2015
  6. ^ "Zahvaljujući Sarajevo Business Forumu Bosnaplod Brčko pokreće proizvodnju", klix.ba, objavljeno 1.7.2015, pristupljeno 12.7.2015 (bs)
  7. ^ "Polihem, Dita, Guming, Konjuh – Kako smo sahranili hemijsku industriju Tuzle" sa stranice Haber.ba; objavljeno 7. 2.2014, pristupljeno 13. 2.2015
  8. ^ "Čičić o Diti i bh. ekonomiji: A šta nakon kupovine 2-3 deterdženta?", klix.ba, objavljeno 7.7.2015, pristupljeno 12.7.2015 (bs)
  9. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 3. 2016. Pristupljeno 7. 9. 2015.


Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]