Programski jezik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Programski jezik je formalni jezik za prezentaciju (notaciju) kompjuterskih programa. Pomoću njega se kompjuterskom sistemu, čovjeku čitljivim tekstom, daju instrukcije i naredbe za izvršenje unutranjih zadataka, opis ulaznih i izlaznih podataka kao i njihovu strukturu u zavisnosti od unutrašnjih (u sistemu) i vanjskih (izvan sistema) događaja.

Do danas napravljeno je hiljade programskih jezika, dok je samo nekoliko od njih postalo poznato i dostupno širokom krugu korisnika. Neki su više usmjereni za rješavanje određenog zadatka, dok su sveobuhvatniji programski jezici (kao C programski jezik) mnogo poznatiji i češće u primjeni.

Elementi jednog programskog jezika[uredi | uredi izvor]

Većina komandi svakog programskog jezika se može podijeliti u 5 glavnih kategorija:

  • Obrada ulaznih podataka
Podatke preuzeti sa tastature, iz datoteke ili nekog drugog izvora.
  • Obrada izlaznih podataka
Podatke predati monitoru, datoteci, bazi podataka ili nekom drugom medijumu.
  • Matematička obrada podataka
Podatke obraditi pomoću matematičke operacije, kao npr. sabiranje, oduzimanje ili dijeljenje.
  • Poređenje i izbor
Provjera određenih uslova i kontrola izvršavanja komandi.
  • Ponavljanje
Posebnim pravilima regulisano ponavljanje izvršavanja komandi (obično sa varijacijama podataka ili pravila ponavljanja).

Klasifikacija programskih jezika[uredi | uredi izvor]

Po njihovoj korisničkoj paradigmi[uredi | uredi izvor]

Generacijska klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Za spisak programskih jezika pogledajte članak Programski jezici.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]