Pucavac

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Sendtnerova pušina (pucavac)
Silene sendtneri
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo Plantae
Porodica Caryophillaceae
Rod Silene
Vrsta Silene sedtneri

Sedtnerova pušina ili pucavac (latinski: Silene sendtneri Boiss.− sinonim: S. schlosseri Vuk.) je biljka iz porodice Caryophyllaceae (karanfili).[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Sedtnerova pusina je višegodišnja zeljasta biljka s puzećim podzemnim stablom u vidu rizo­ma. Stabljike su visoke 20-50 (-70) cm. Uspravne su proste ili neznatno razgranate, dlakave (pogotovo u donjem dijelu). U gornjoj trećini pojedini internodiji su ljepljivi. Listovi su obrasli sitnim dla­čicama. Donji su jajoliko do kopljasto loptasti, a gornji redovno kopljasti. Tipski oblici imaju jednu vršnu glavicu, duge i široke 2, 0-3 cm. Sadrže više cvjetova, a postoje i oblici sa 2-4 bočne glavice, koji su na kratkim peteljkama ili sje­deće (var. pleiocephala G. Beck). Ovakve glavice mogu biti znatno niže, sa mnogo dužom pe­teljkom (var. ramulosa G. Beck).

Cvjetaju od juna do augusta. Cvjetovi su dvo­domni, rjeđe hermafroditni, na pojedinačnim peteljkama. Ča­šica je duga oko (2, 5-) 3, 6-4 mm, obrnuto konusna ili zvonasta. Pri dnu je sužena, kao zasječene osnove, a gore proširena, opnasta, blijeda do blijedozelena. Zupci čašice su gotovo okrugli, široko jajoliki, šire ili uže trouglasti i tupi. Rubovi su im opnasti, a u osnovi se prepokrivaju. U krunici, latice su ovalne do izduženo jajoliko-kiinaste, pri vrhu odsječene ili manje-više izrubljenih vrhova.

Zreli plodovi (čahure) su slamasto žuti, goli i u obliku vrča. Prilikom oslobađanja velikog broja tamnosivih sjemenki, na vrhu se raspuknu. Sadrže veći broj tamnosivih sjemenki.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Pucavac raste na smeđim planinskim i livad­skim tlima i na humusno silikatnim zemljistima subalpskog i alpskog visinskog pojasa. Rijetko se sreće na dubljim manje ili više zakiseljenim organogenim krečnjačkim rendzinama. Naj­češće je u biljnim zajednicama sa Sesleria co­mosa, koje obuhvataju vegetaciju planinskih rudina na silikatima, a ima je i u endemskim asocijacijama sa Crepis dinarica.

Pucavac je endem Dinarida.

Locus classicus: Bosna, (leg. Sendtner, 0., Boissier, P. E. 1867).

References[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]