Razgovor:Genocid u Srebrenici

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Internet-group-chat.svg Ovo je stranica za razgovor na kojoj možete predlagati izmjene na članku.
  • Opća pitanja
  • Tehnička pitanja
  • Neutralno gledište
  • Odabrani članak Članak Genocid u Srebrenici pojavio se na Wikipedijinoj početnoj strani kao odabrani članak u oktobru 2005.

    Diskusija[uredi izvor]

    Međunarodna zajednica[uredi izvor]

    U tekstu se navodi da je međunarodna zajednica u više navrata pokušala da uspostavi mir. Kako to da niste primetili da su oni taj rat potpirivali, da su sve činili da ga izazovu i produže. Jedini kojima je odgovarao rat su bili upravo pojedinci iz "međunarodne zajednice". Ni jedan političar ili vojnik ne bi imao toliko hrabrosti da sam (bez prećutne podrške nekoga iz te zajednice). Oni su prodavali oružje, raspoređivali svoje snage, vršili razne eksperimente i pravili razne aranžmane sa svima, naravno tajne. Na kraju su oni ispali mirotvorci i humanisti, a sve grehe svalili na druge. Sto se tiče masakra u Srebrenici, teško da bi to moglo da se desi bez te "međunarodne zajednice". Bio je potreban povod za Oluju, i nešto da se servira prosečnom zapadnom građaninu kako bi progutao progon Srba iz Krajine, i onda su u dogovoru sa Miloševićem (koji je najverovatnije tada bio Američki čovek - jer je teškoo poverovati da je neko u stanju da toliko zla nanese sopstvenom narodu) organizovali i sproveli sve to. Tada su Milošević i njegova ekipa bili garancija mira u regionu i ostalo, a kasnije su ga optužili za zločine. Na žalost mnogi "obični" ljudi zadojeni mržnjom su učestvovali u tom masakru, misleći da rade pravu stvar, i da time svete svoje pretke i ne znam koga. Poistovetili su Bosanske Muslimane sa Turcima koji su 500 godina nabijali Srbe na kolac, koji su srpske žene odvodili u hareme, koji su srpsku decu odvodili u janjičare (danak u krvi) koja su kasnije ratovala protiv njih, koji su nekoliko puta doveli srpski narod do ivice fizičkog opstanka... To naravno nije nikakvo opravdanje, to je oblik socijalne patologije. Da je međunarodna zajednica stvarno imala nameru da održi mir, rata ne bi ni bilo! Agenti CIA ne bi prerušeni u jedne, druge i treće započinjali provokativna ubistva, Nemačke obaveštajne službe ne bi radile ono što su radile, Milošević nikada ne bi bio bilo kakav faktor (on nije mogao kao predsednik Srbije , sa tim ovlašćenjima da predstavlja bilo koga van Srbije, a i u samoj srbiji je po ustavu imao ograničene ceremonijalne funkcije), ustaški emigranti bi ostali u zapadno-evropskim i južno-američkim zatvorima, Vatikan se ne bi bavio poslovima kojima se bavio. Ostala bi država koja je imala preko 20 000 000 stanovnika, respektabilnu vojsku, Jadransko more, Dunav, odličan geo-strateški položaj, ekonomiju za 20 godina ispred Mađarske, Rumunije, Bugarske, koja je imala naučnike svetski priznate, 2. sila na svetu u šahu i prva i neprikosnovena u mnogim sportovima. Ta zemlja je trebalo 1995. godine da uđe u EU. To nije odgovaralo moćnicima u "međunarodnoj zajednici", pa su Hrvati i Slovenci po svaku cenu morali da se odvajaju tako brzo, iako su znali da imaju Miloševića sa druge strane. Epilog svega je, imamo 6, 7 ili 8 država za sada, biće ih i više, osim Slovenije te države su male jadne i bedne i nemaju ni S od samostalnosti, narodi se među sobom mrze...i svi su nesrećni.

    Da li pratite morbidni show na sr wiki[uredi izvor]

    Samo da kazem, da pratim izmjene koje rade na clanku o Genocidu Srebrenici na sr wikipediji, ali ne zelim da se mijesam ni najmanje. Ovo naravno snimam, u svoju arhivu, i strpljivo cekam februar 2006. kada je zavrsna rasprava po Tuzbi BiH protiv Srbije za genocid i agresiju. Vidio sam da su sad ubacili u clanak o GENOCIDU, ubistvo srpskog svata?! Naravno prepravili su rijec genocid u clanku. Nema teorije da taj narod ikada dozivi katarzu, ali placanje odstete Bosni u narednih sto godina ce sigurno dozivjeti. Poricanje je zadnja faza genocida. Hvala Bogu pa imamo Haski sud.Emir Arven 17:30, 16 avgust 2005 (CEST)

    Hvala Bogu pa imamo Haski sud[uredi izvor]

    "...ali placanje odstete Bosni u narednih sto godina ce sigurno dozivjeti. Poricanje je zadnja faza genocida."

    Ne pratim al' mogu mislit. Žalosno je, mada nisam šta drugo očekivao. Kad imaš vremena, idi na članak "Srebrenica" na engelskoj wikipeidji, idi na "historiju" stranice, i onda idi na verziju prije mog prvog uređaja. Vidjet češ s ćim se bavimo. Asim Led 19:44, 16 avgust 2005 (CEST)
    Ustvari, evo ti direktan link: http://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Srebrenica&oldid=4597817 Asim Led 19:51, 16 avgust 2005 (CEST)
    Само да се јавим да пратим и ја вас. Нисте сами --213.244.212.243 12:49, 17 avgust 2005 (CEST)
    Ovo je slobodna otvorena enciklopedija, James Bond-u 007.Emir Arven 13:30, 17 avgust 2005 (CEST)
    Svjet je takodjer pratio genocid, sto satelitskim snimcima, a prati i sudjenje srpskim glavesinama, kao i Tuzbu za agresiju i genocid BiH protiv Srbije.Emir Arven 13:32, 17 avgust 2005 (CEST)
    Џејмс Бонд нисам, нити желим да будем. Што се тиче вас, слободно пратите шта желите као што и ја пратим вас. Геноцид у Сребрници неће бити геноцид док се тако не докаже. Тако да вас молим да се суздржите вређања и осталих глупости. Хвала унапред --213.244.212.243 14:03, 17 avgust 2005 (CEST)
    Genocid je dokazan u presudi Radoslavu Krstiću: Case (IT-98-33) "Srebrenica": "By seeking to eliminate a part of the Bosnian Muslims, the Bosnian Serb forces committed genocide. […] The Appeals Chamber states unequivocally that the law condemns, in appropriate terms, the deep and lasting injury inflicted, and calls the massacre at Srebrenica by its proper name: genocide." (ICTY 2004, para. 37). Emir Arven 14:19, 17 avgust 2005 (CEST)

    Napravio sam izmjenu u citatu rezolucije 199. Prijašnja verzija nije ista kao i prihvaćena verzija. Pogledaj dodan link za više informacija --Dado 01:32, 4 septembar 2005 (CEST)

    Izmjena je OK, samo link ne radi. Emir Arven 07:55, 4 septembar 2005 (CEST)


    Link je privremeni file (sto nisam odmah skontao). Ovdje mozes naci glavnu stranicu i uoisati H. Res 199 u pretrazi. --Dado 18:08, 4 septembar 2005 (CEST)

    Hronologija[uredi izvor]

    Prevodeci ovaj clanak primjetio sam jednu malu hronolosku gresku. Citiram Tokom poslijepodneva 12. jula 1995. srpski vojnici su se umiješali u masu. Jedan se svjedok sjeća kako je čuo vojnike da psuju bosanske muslimane i govore im da odu, da će biti poklani, da je to srpska zemlja. Došlo je do ubistava.

    U kasnim jutarnjim satima 12. jula 1995. jedan svjedok je vidio hrpu od 20 do 30 tijela nagomilanih iza zgrade "Transporta" u Potočarima, uz neki stroj nalik na traktor. Drugi je svjedok izjavio da je 12. jula oko 12:00 sati vidio jednog vojnika kako je nožem ubio dijete usred gomile prognanika. Izjavio je također da je iza fabrike cinka vidio srpske vojnike kako ubijaju više od stotinu bošnjačkih muškaraca i potom utovaruju njihova tijela na kamion.

    Prvo se spominje poslije podne. Da bih se kasnije pocelo pricati o jutarnjim satima istog dana. Dali je ovo greska i u stvari se radi o jutarnjim satima 13 jula? T.j. Noc izmedju 12 i 13 ili je jednostavno hronoloska greska gdje se poslije podne spominje prije nego jutro. Hvala unaprijed na odgovoru. --EmirA 12:13, 6 decembar 2005 (CET)


    Prije bih rekao da se radi o hronoloskoj greski jer je tekst gotovo upotpunosti uzet iz slucaja Krstica. Ako hoces da provjeris pogledaj

    Ipak moguce je da je I haski sud napravio hronolosku ili mozda cak I vremensku gresku. Ako imas neke druge informacije oko ovih dogadjaja javi. Trebali bi da prebacimo dva paragrafa kako bi se uspostavio ispravan hronoloski tok.--Dado 16:37, 6 decembar 2005 (CET)

    Dado, mislim da je najispravniji da promjenimo dva paragrafa da bih dobili ispravan hronoloski tok. Ja sam u svom prijevodu na svedski ovo uradio. Mislim da bih to trebali uraditi i sa bosanskom i engleskom verzijom clanka. --EmirA 23:54, 8 decembar 2005 (CET)

    Prvi put dodajem nesto na "razgovor", nadam se da necu nista zaznut/pogrijesit' :). Zanima me ko je uradio odlomak "Revizionizam i poricanje genocida" jer je ocito prijevod sa engleskog i mozda bi ga trebalo malkice prilagoditi bosanskom i ispravit' neke slovne greskice. Ja bih to uradio al' rekoh da prvo upitam hoce li autor. (Preispitao bih izraze poput "srpske skupine", "nemoralnih ekvivalenta", "dugih odugovlačenja", "Srpska strana", itd, greške u: čiščenje, zapadno objašnjene, itd) Pozdrav, Jasmin

    TO JE UŽASNO ZLODJELO POČINJENO NAD BOŠNJACIMA I BROJ ŽRTAVA JE SIGURNO VEĆI OD 10000.JA,KAO SRBIN,OSUĐUJEM NAJSTROŽIJE TAJ ZLOČIN I SMATRAM DA STE VI BOŠNJACI JEDINI NAROD KOJI JE DOISTA SE BORIO ZA BOSNU I SMATRAO JE DOMOVINOM.ZATO NE SMIJETE POSUSTATI,NEGO SE MORATE NASTAVITI BORITI ZA SVOJA PRAVA.BOSNA JE VAŠA I UVIJEK ĆE BITI.NAD VAMA SU VRŠENI NAJSTRAŠNIJI GENOCIDI I TO SE MORA DOKAZATI PRED SVIJETOM.IMATE MOJU PODRŠKU U TOME.SRETNO!

    Apsolutno je nemoguce da si SRBIN...Srbi kazu otadzbina a ne domovina,mora da si neki Ujko...Pozzz Cica Draza

    Interesantno da jedan Srbin piše ijekavicom :-) Ali eto, Bože moj... --Kal-El 01:12, 5 juli 2007 (CEST)

    Ti sto si kucao velikim slovima, nemoj da se potpisujes kao Srbin, nije lepo. To sto mislis ili verujes da je bilo preko 10 000 zrtava, tu si malo preterao. Da si stvarno Srbin ispalo bi da hoces da budes veci Katolik od Pape. Sto se tice Srebrenice to je velika sramota, iako nemam nikakve veze sa tim ipak se stidim. Bilo bi manje zlo kada bi se i ostali stideli zlocina koji su u njihovo ime radili neki vojnici, a ne da se potpisuju kao Srbi i da kucaju ovakve stvari. Ne znam da li postoji bilo ko da se i malo razume u nasu situaciju, a da je poverovao da si Srbin. Ovaj ispod sto pise takodje nema veze, pa i srpski jezik ima i ijekavicu, srbi iz CG, BiH i RH psiu i govore ijekavicom, cudi me da neko takvu glupost moze da izvali "Interesantno da jedan Srbin piše ijekavicom :-) Ali eto, Bože moj..." stvarno jako glupo.

    Rekao sam da je čudno, a ne da je nemoguće.. Obično nemamo problema sa Srbima koji pišu ijekavicom.. --Kal-El 07:51, 13 februar 2008 (CET)

    Koliko ja znam Radovan Karadžić i Ratko Mladić su Srbi koji pišu i govore ijekavicu, kao i svi Srbi koji žive u RS protiv kojih ste ratovali. Takođe je u Crnoj Gori velik broj ekstramnih nacionalista, a veruje se da se neki optuženici tamo kriju. Teško je poverovati da sa ekavcima imate probleme, a da sa ijekavcima nemate, ali ok, nije to tema.

    Samo napomena[uredi izvor]

    Ja se takođe slažem da je masakr u Srebrenici strašan zločin, i podržavam hvatanje ratka mladića i ostalih, ali to što se dogodilo zvanično NIJE genocid i svi mi to dobro znamo. Samo je u bosanskoj i hrvatskoj Vikipediji članak pod imenom "Genocid u Srebrenici". Slažem se i da na srpskoj Vikipediji ima mnogo takvih članaka na kojima se istorija prekraja i piše se neobjektivno, ali ih ima i na bosanskoj Vikipediji. To nije u redu.


    Jel bi mogao neko da mi kaze sledece[uredi izvor]

    Zaista nisam nikakav srpski nacionalista, i uz svo postovanje srebrenickim zrtvama, ipak moram da pitam nesto, i ako moze neko da mi odgovori bez uvreda, bez optuzbi da sam "cetnik" itd. Srebrenica je bila okupirana mesecima, godinama, i svakog dana granatirana od strane srpske vojske. Koliko je bosnjackih vojnika tu poginulo za vreme te borbe? Jel moguce da od svih pronadjenih leseva, niko nije poginuo za vreme samog konflikta izmedju dve strane koji je trajao 4 godine? Moze li neko ovo da mi pojasni.

    Svi (ili barem ogromna većina) poginuli borci ARBiH iz Srebrenice za vrijeme borbi u i oko Srebrenice su pristojno sahranjeni, u skladu s običajima, te u obilježene grobnice (mezare). Dok s druge strane, žrtve Srebreničkog genocida, nisu. Komisija za nestale BiH traži upravo te žrtve (uglavnom civilne), jer im se ne zna za posmrtne ostatke. P.S. ...Srebrenica je bila okupirana..., mislim da si htjeo reći: opkoljena. Srdačan pozdrav, --CER@ 10:30, 4 mart 2008 (CET)
    Kolika je cifra poginulih u samom konfliktu izmedju srba i bosnjaka?

    Prebačeno sa članka[uredi izvor]

    Srebrenica je grad koji se nalazi na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine i kroz historiju za svaku državu pod čijom vlasti je bila, imala je poseban značaj. Prema popisu iz 1991., Općina Srebrenica je imala ukupno 37.382 stanovnika, od čega je 27.188 ili 72,8% Bošnjaci, 8.883 ili 23,8%Srbi i 1.212 ili 3,2% ostali. Geografski položaj Srebrenice bio je najpogodniji za eksperimentalne poduhvate velikosrpske politike. Prve korake ka pripremanju terena čini Služba bezbjednosti Srbije, koja 24.08.1989. počinje kampanju o ugroženosti Srba, odnosno širi glasine o protjerivanju Srba od strane muslimanskih fundametalista, u cilju da okrene srpsko stanovništvo protiv muslimanskog. Iako je srpskocrnogorski agresor zvanično napao BiH 06.04.1992. Srebrenica će sve do 18.04.biti slobodna. Prije prvih napada na Srebrenicu, sve okolne općine u kojima su većinu činili muslimani su bile okupirane. Iz straha za svoj život i svoju sigurnost, gotovo svi stanovnici su napustili Srebrenicu. SDS-ovci su ušli u Srebrenicu 18.04 oko 14,00h. Niko nije pružao otpor agresoru. Prvi dani SDS-ove vlasti u Srebrenici propraćeni su pljačkama i pojedinačnim ubistvima. Razne bande tipa 'Arkanovci', 'Šešeljovci', 'Beli orlovi'...dolazile su u Srebrenicu i opljačkani plijen odvozile u pravcu Bratunca. Međutim, u Srebrenici pod okriljem općinske organizacije SDA javljaju se prvi pokreti otpora. Prvi oružani otpor pružila je jedinica Nasera Orića 20.04., kada je postavila zasjedu konvoju 'Arkanovaca' koji su prenosili opljačkanu robu iz Srebrenice. Nakon ovoga počela je zvanično borba za Srebrenicu. Do 08.05. razne jedinica pod okriljem SDA su uspjele da blokiraju sve puteve iz Srebrenice, a 09.05 Srebrenica je oslobođena. To je bio prvi oslobođeni grad u BiH. Da bi oslobođeni prostor opstao, potrebno ga je širiti. Prvi zadatak je bio ojačati postojeću teritoriju. To je bilo dosta teško jer nije bilo dovoljno ljudstva i oružja.I pored stalnih napada agresora bilo pješadijskim napadima koji su bili stalni, ili vazdušnim sa okolnih brda, Srebrenica je polako jačala. Kao posljedica tih napada, ubijene su na desetine Bosnjaka u slobodnoj teritoriji. Okolne teritorije Srebrenice su bile u teškim situacijama. Postignuto je uvezivanje Srebrenice sa ostalim teritorijama, uglavnom šumskim putevima. Do 22.05 oslobođeni su Potočari i Sućeska. Za glavnog komandanta izabran je Naser Orić, a za komandira odbrane postavljen je Ekrem Salihović. Osjećala se sve veća sigurnost u gradu. Kako je vrijeme prolazilo, tako je Srebrenička vojska bila sve konsolidovanija, jača i brojnija. Teritorija po teritorija, oslobađane su od agresora. Tako je 20.01.1993. površina slobodne teritorije iznosila 892km2 sa sjedištem u Srebrenici. Redom su osvajana sela Skenderovići, Kragljivoda, Luka, Krnići, Ježestica, Kamenica, Glogovica, Kravica, a poseban značaj bilo je osvajanje područja Jezero, strateški vrlo bitnog područja. Najveći problemi su bili problem municije i problem hrane. Municija je dobivana od agresora, dok je hranu bile teže nabaviti. Bilo je nekoliko pokušaja da se dođe do hrane u okolnim selima, međutim većina tih pokušaja završila su neuspješno. Veće količine hrane skupljene su nakon 'Bitke za hranu' 05.10.1992. Poznatije bitke ovog perioda bile su Jezerska bitka, Bitka za Bratunac, Bitka za Glogovicu... Agresor shvata u kakvu je situaciju došao, te odlučuje da vodi dugu ofanzivu s ciljem da zauzme slobodnu teritoriju, za razliku od ranijih ofaziva, kada je namjeravao zauzeti napadnutu teritoriju u roku od 2 dana. Polako se steže obruč oko slobodne teritorije. Artiljerijski i vazdušni napadi dovode do velikih gubitaka AR BiH, ali i civilnog stanovništva. Ubrzo, dolazi do nestašice hrane. Tada u 'pomoć' uskaće UNHCR bacajuči iz helikoptera po šumama hranu. Glavni štab AR BiH pokušava pomoći Srebrenici, te do 30.03.1993. šalje 5 helikoptera, uglavnom s municijom i lijekovima. Do 03.04.1993, agresor uspjeva da se na svega 2 km približi Srebrenici. U martu 1993. u Srebrenicu dolazi francuski general Phillip Morillon (Filip Morilon). On daje kojekakva obećanja srebreničanima. Međutim, on uveliko surađuje sa agresorom, te im olakšava 'posao'. U nekoliko navrata nagovarao je Nasera Orića da preda oružje. 17.04.1993. situacija je dosegla kritični nivo te AR BiH odlučuje da izvrši kontra ofanzivu, koja završava uspješno te odbacuju agresora. Na dan 18.04.1993. Srebrenica postaje zaštičenom zonom. To je bio dogovor između Sefera Halilovića, komandanta AR BiH i Ratka Mladića, generala VRS, pod podsretstvom Morillona, kao predstavnika UN-a. Sporazumom je predviđen prekid vatre i ulazak kanadskih oružanih snaga iz reda UNHCR-a u Srebrenicu. Na tom sporazumu dogovorena je demilitarizacija Srebrenice. Slobodna teritorija bila je podjeljena na 2 djela, Srebrenicu površine 144 km2 i Žepu površine 110 km2 . U Srebrenici je živjelo 50 000 ljudi, a u Žepi 10 000. Kanađani su u Srebrenici dočekani kao mirotvorci, ali bili su nešto sasvim drugo. Imali su svega 143 čovjeka vrlo slabog naoružanja. Za kratko vrijeme skupili su dosta naoružanja koje su posjedovali pripadnici AR BiH u Srebrenici za koje se nezna gdje je zavšilo. Agresor je za to vrijeme znatno skratio slobodnu teritoriju. Narod u slobodnoj teritoriji nije vjerovao Kanadskim vojnicima. Poslije kanadskih vojnika, dolaze holanđani. Primopredaja između kanadskih i holandskih vojnika izvršena je 03.03.1994. Glavninu svojih vojnika smjestili su u tvornicu akumulatora u Potočarima. U slobodnoj teritoriji ih je bilo oko 570. Iako su javni spisi Međunarodne zajednice da UMPROFOR štiti slobodne teritorije, holanđani provode suprotnu politiku. Oni popuštaju pred agresorom, dozvoljava da im agresor zarobljava vojnike. Ustupaju im gorivo, nauružanje, uniforme i informacije o položajima odbrambenih snaga. Komandant holandskih trupa bio je Kollemans. Holanđani su se stalno povlačili prema unutrašnjosti enklave, prepuštajući agresoru teritorije. Nesmije im se oprostiti stalno razoružavanje branilaca Srebrenice, dogovori sa agresorom, lažni izvještaji Međunarodnoj zajednici, kao ni izjednačavanje agresora i žrtve. Život unutar enklave je bio dosta težak. Nestašica hrane je bio glavni problem, ali ne i jedini. Nestašica vode dovela je do totalne nehigijene u gradu. Odjeće i obuće je bilo vrlo malo. Konvoji sa hranom, vodom, odjećom i obućom bi stizali vrlo rjetko, jer ih je agresor odbijao pustiti u enklavu. To je bio jedan od načina agresije prema stanovništvu enklave. Stanovništvo je bilo vrlo demoralisano. Svima je bilo jasno ako jedna manja jedinica VRS napadne Srebrenicu da im prijeti holokaust. Agresor je imao špijune u zaštićenoj zoni, koji su im davali vrijedne podatke o stanju u enklavi. Neki su bili u obliku holandskih vojnika. Za najvećeg špijuna, stanovništvo Srebrenice je smatralo Kollemana. Odlučujući napad na Srebrenicu izvršen je 06.07.1995. Napad je pripreman iz pravca Skelana, a oblici napada bili su pješadija i artiljerija. Agresor je pokušao ući u sela oko Srebrenice. Holanđani nisu pružali otpor, međutim slabo naoružani branioci jesu. Uspjevaju da odbiju prve napade. 07.07 se nastavljaju napadi, najviše ariljeriski. Branioci i ove napade odbijaju, ali sa velikim brojem poginulih i ranjenih. Vlasti Srebrenice upućuju apel svjetskoj javnosti za pomoć, jer slijedi nezapamćen masakr. Niko se ne oglašava. 08.07 nastavljaju se napadi. Agresor vrši pješadijski napad. Holanđani bez otpora predaju agresoru teritorije. U tome gine jedan holandski vojnik, za što su okrivili snage otpora. 09.07 agresor dolazi na sami ulaz u grad. Za sobom su sve spalili. Vlasti Srebrenice na sve načine pokušavaju da stimulišu narod da krene u odbranu. 10.07. uslijedio je očajnički pokušaj branilaca da kontraofanzivom potisnu agresora što je djelimićno i uspjelo. Međutim agresor brzo uspjeva povratit izgubljene teritorije tog dana i približava se na svega 300m od centra grada. Branioci su imali ogromne gubitke. Drmatična noć desila se sa 10.na 11. 07. Te noći lokalne vlasti donose odluku da se krene u poslijednju kontra ofanzivu. Tada na scenu stupa Kolleman, govoreći da ce snage UN-a oko 6 sati izvršiti vazdušni napad, što se nije desilo. 11.07. Mladić ulazi u Srebrenicu. U gradu je haos. Dolazi do dogovora da vojno sposobni muškarci, krenu prema selu Šušnjari da pokušaju napraviti proboj prema Tuzli, dok ostali, žene, djeca i starci, kreću prema holandskoj bazi u Potočarima. Srebrenica pada pod ruke Mladića. On je svojim rječima: 'Evo nas u srpskoj Srebrenici. Ovaj grad poklanjamo srpskom narodu. Napokon je došao trenutak da se poslije bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru' najavio šta će se desiti. Pred noć 11.07. oko 30 000 ljudi je došlo pred holandsku bazu, među njima oko 3 000 muškaraca starosti 12-80 godina. Srbi su predvođeni Mladićem ušli u Potočare 12.07. Između agresora i komisije za evakuaciju postignut je dogovor o depotraciji civilnog stanovništva Srebrenice. Pomenuti dogovor bio je samo ograđivanje Mladića za ono šta će uslijediti. U Potočarima su silovali i ubijali kako im je bila volja, sve pred holandskim vojnicima. Deportacija žena i djece je obavljena 12.-13. 07. Transport su vršila preduzeća iz Srbije. Oko 3 000 muškaraca, je izdvojeno, a ljepšim ženama nije bio dozvoljen ulazak u autobuse. Njima tada nestaje svaki trag. Neki su sebi skraćivali život samoubistvima. Deportacija je završena u predvećerje 13.07. Oko 25 – 30 000 je uspjelo ostati živo. Vojno sposobnoi muškarci, njih oko 12 000 i 100tinjak žena krenuli su u selo Šušnjare, da pokušaju izvršiti proboj prema Tuzli. Plan je bio da se probije teritorije dužine 100njak km pravcem Jaglići – Buljim – Pobuđe – Cerska – Snagovo – Crni vrh – Križevići – Baljkovica – Nezuk. Komandu je preuzeo Ramiz Bećirović. Putovalo se u koloni 1 po 1. Kreće se 12.05. oko 5h. Do 18 h dolazi se do Kameničkog brda iznad sela Pobuđe. Agresor je iz megafona pozivao narod da se preda. Nekoliko stotina metara od Kamenućkog brda agresor je otvorio vatru na po koloni iz više vrsta naoružanja. Nastao je masakr. Ujutro, 13.07., uspjelo se probiti svega 5 000 ljudi. U noći između 12. i 13. 07., te 14.07 pobijeno je i zarobljeno oko 7 000 ljudi. Na Udrču, je uslijedio novi napad, tada hemijskim otrovima, koja će kod mnogih izazvati destruktivna djelovanja, priviđanja... Krenulo se dalje. Dionice koje su mogle preći za 2 sata prelažene su 10tak sati, zbog raznih zasjeda koje je agresor pravio.U noći sa 14. na 15. 07. kolona bezbjedno prelazi preko Snagova i stiže do Crnog Vrha, a zatim do Križevića. Borcima Srebrenica za život ili smrt pridružuju ju se združene jedinice II kosrpusa AR BiH. Borci odlaze u borbu za posljednju prepreku u rejonu Baljkovaca. Polazi im za rukom da probiju linilu agresorskog fornta okrenutu ka Zvorniku. Noć s 15. na 16. kolonu je dovela na svega 2 km do slobodne teritorije u Nezuku. 16.07 im se pridružuje Naser Orić. Tada se vode nezapamćene borbe. Agresor pokušava povratiti izgubljene teritorije u nastoju uništiti ostatak kolone. Napadaju kolonu raznim bojnim otrovima, što dovodi do predaje vojske Srebrenice, i samoubistava. Dogovor je glasio: Borba do posljednjeg čovjeka. Shvaćeno je da se jedino mogu probiti do slobodne teritorije sa puškom u ruci. Popodne 16.07 združenim snagama uspjelo je da probiju liniju razgraničenja ka Nezuku. Susret Srebreničana i AR BiH koja je dolazila iz pravca Tuzle desio se naveče 16.07. Protekao ne bez uobičajene radosti, jer se nije znala sudbina oko 10 000 drugih koji nisu uspjeli da se probiju do Tuzle. Nakon 16.07 pristizale su grupe Srebrenićana u slobodnu teritoriju. Zanimljivo je da je 06.04. 1996. grupa od 7 muškaraca stigla do Tuzle. Grupa od 800 muškaraca je pokušala preko Srbije doći do Makedonije, međutim, većina je pohvatana u Srbiji, i predata VRS. Manja grupa spas je našla u proboju prema Goraždu. Prema nekim zvaničnim podacima, od aprila 1992., do jula 1995. ubijeno je 8 991 građanin. Međutim, smatra se da je broj žrtava preko 10 000. Masovna ubistva vršena su u Novoj Kasabi, u selu Pobuđe, u Karakaju, Kamenici, Cerskoj i drugim mjestima. Nakon ubistava žrtve su kamionina prevožene do masovnih grobnica koje se i danas eshumiraju. Tjela više od 7 000 ubijenih još nisu nađena.

    Srbijanske Radikalne Lazi -- Ima li volontera da prevedu ovo na Bosanski jezik?[uredi izvor]

    Hajde javite se, evo clanka koji bi trebali uvrstti u ovaj clanak: http://en.wikipedia.org/wiki/Srebrenica_genocide#Dispute_regarding_Serb_casualties_around_Srebrenica

    Dispute regarding Serb casualties around Srebrenica

    It is agreed by all sides that Serbs suffered a number of casualties during military forays led by Naser Orić. The controversy over the nature and number of the casualties came to a head in 2005, the 10th anniversary of the massacre.[99] According to Human Rights Watch, the ultra-nationalist Serbian Radical Party "launched an aggressive campaign to prove that Muslims had committed crimes against thousands of Serbs in the area" which "was intended to diminish the significance of the July 1995 crime."[99] A press briefing by the ICTY Office of the Prosecutor (OTP) dated 6 July 2005 noted that the number of Serb deaths in the region alleged by the Serbian authorities had increased from 1,400 to 3,500, a figure the OTP stated "[does] not reflect the reality."[100] The briefing cited previous accounts:

    • The Republika Srpska's Commission for War Crimes gave the number of Serb victims in the municipalities of Bratunac, Srebrenica and Skelani as 995; 520 in Bratunac and 475 in Srebrenica.
    • The Chronicle of Our Graves by Milivoje Ivanisevic, president of the Belgrade Center for Investigating Crimes Committed against the Serbs, estimates the number of people killed at around 1,200.
    • For the Honorable Cross and Golden Freedom, a book published by the RS Ministry of Interior, referred to 641 Serb victims in the Bratunac-Srebrenica-Skelani region.

    The accuracy of these numbers is challenged: the OTP noted that although Ivanisevic's book estimated that around 1200 Serbs were killed, personal details were only available for 624 victims.[100] The validity of labeling some of the casualties as "victims" is also contested:[100] studies have found a significant majority of military casualties compared to civilian casualties.[101] This is in line with the nature of the conflict—Serb casualties died in raids by Bosniak forces on outlying villages used as military outposts for attacks on Srebrenica[102] (many of which had been ethnically cleansed of their Bosniak majority population in 1992).[103] For example the village of Kravica was attacked by Bosniak forces on Orthodox Christmas Day, 7 January 1993. Some Serb sources such as Ivanisevic allege that the village's 353 inhabitants were "virtually completely destroyed".[100] In fact, the VRS' own internal records state that 46 Serbs died in the Kravica attack: 35 soldiers and 11 civilians.[104] while the ICTY Prosecutor's Office's investigation of casualties on 7 and 8 January in Kravica and the surrounding villages found that 43 people were killed, of whom 13 were obviously civilians.[105] Nevertheless the event continues to be cited by Serb sources as the key example of heinous crimes committed by Bosniak forces around Srebrenica.[99] As for the destruction and casualties in the villages of Kravica, Siljkovići, Bjelovac, Fakovići and Sikirić, the judgment states that the prosecution failed to present convincing evidence that the Bosnian forces were responsible for them, because the Serb forces used artillery in the fighting in those villages. In the case of the village of Bjelovac, Serbs even used the warplanes.[106]

    The most up-to-date analysis of Serb casualties in the region comes from the Sarajevo-based Research and Documentation Center, a non-partisan institution with a multiethnic staff, whose data have been collected, processed, checked, compared and evaluated by international team of experts.[107][101][108] The RDC's extensive review of casualty data found that Serb casualties in the Bratunac municipality amounted to 119 civilians and 424 soldiers.[69] It also established that although the 383 Serb victims buried in the Bratunac military cemetery are presented as casualties of ARBiH units from Srebrenica, 139 (more than one third of the total) had fought and died elsewhere in Bosnia and Herzegovina.[101]

    Serb sources maintain that casualties and losses during the period prior to the creation of the safe area gave rise to Serb demands for revenge against the Bosniaks based in Srebrenica. The ARBiH raids are presented as a key motivating factor for the July 1995 genocide.[109] This view is echoed by international sources including the 2002 report commissioned by the Dutch government on events leading to the fall of Srebrenica (the NIOD report).[110] However these sources also cite misleading figures for the number of Serb casualties in the region. The NIOD report, for instance, repeats the erroneous claim that the raid on Kravica resulted in the total annihilation of its population. Many consider these efforts to explain the motivation behind the Srebrenica massacre are merely revisionist attempts to justify the genocide. To quote the report to the UN Secretary-General on the Fall of Srebrenica:[111]

    Even though this accusation is often repeated by international sources, there is no credible evidence to support it… The Serbs repeatedly exaggerated the extent of the raids out of Srebrenica as a pretext for the prosecution of a central war aim: to create a geographically contiguous and ethnically pure territory along the Drina, while freeing their troops to fight in other parts of the country. The extent to which this pretext was accepted at face value by international actors and observers reflected the prism of 'moral equivalency' through which the conflict in Bosnia was viewed by too many for too long.

    Bosniak

    Srbofobija[uredi izvor]

    Baš mi je zanimljivo kako naša "braća" Muslimani (ili Bošnjaci) tačno znaju šta su Srbi hteli pa u ovom članku govore kako su Srbi kolektivno neki cilj pratili ("...Srbi su namjeravali..", "Željeli su živjeti u istoj državi...", "Srbi su shvatili..."). Izgleda na bosanskoj vikipediji pišu isključivo stručnjaci i analitičari, kada znaju da "Bez područja srednjeg Podrinja ne bi bilo Republike Srpske". Pozdrav od Pedje! Očekujem malo više objektiviteta!

    U dijelu članka u kojem se govori o zaštićenoj zon treba napomenuti da ona nije bila samo zaštićena već je trebala biti i demilitarizovana. Što znači bez oružja. A toga ovdje nigdje nema. I još se usuđujete pričati da Armija BiH nije imala puške. Ona ih nije smjela imati. Samo UN ih je smio imati.

    Grčki kolaboracionisti[uredi izvor]

    en:Srebrenica massacre#Non-Serb participants in the killings donosi podatak o Grčkim kolaboracionistima s Karadžićem i Mladićem. Taj podnaslov ima potrebne reference, sastoji se od nekoliko rečenica, ali vrlo značajnih rečenica. Na youtube-u ima videomaterijal od tri dijela u kome autor knjige koja je poslužila kao glavna referenca na en.wiki opisuje kako je dočekivan Karadžić, što i u kojem procentu misli stanovništvo Grčke o Karadžiću i Mladiću kao i druge uznemirujuće podatke o agitaciji i propagandi koju su vršili pojedini ministri Vlade Helenske Republike za priključivanje kolaboracionistima.

    I onda se samo pitam zašto se članak o Makedoniji nalazi pod naslovom Republika Makedonija, a Makedonija preusmjerava na čvor.-- Kalimah 01:40, 22 decembar 2009 (CET)