Razgovor:Smail-aga Čengić

    S Wikipedije, slobodne enciklopedije

    Prebačeno sa članka


    Smrt Smail-age Čengića u pjesmi crnogorskog pjesnika - pjevača Hrvatski historičar Ferdo Sišić o akterima zločina

    Na svoj način i historičar je opisao , u najkraćoj formi, izdajničko i kukavičko ubistvo, koje je imalo i obilježje prevare. Očito, da ga začuđuje, da se ranjenom čovjeku, kako tvrdi pjesma, odsjeca glava. To mogu samo srpsko-crnogorski vitezovi, na nagovor crnogorskog uzora sa brojnim zvanjima i titulama (pop, vladika, vladar, pjesnik) Petra Petrovića Njegoša.


    Obimna pjesma narodnog pjevača o smrti Smail-age


    Zbog tužne narodne pjesme, neki djelovi ce se citirali, zbog dobijanja odgovora o više pitanja: o liku i osobinama Smail-age; o veličanju lopova i prevaranata kao nacionalnih junaka i vitezova (a bili su kmetovi i sluge Smail-age i drugih gatačkih aga i begova); o Njegoševoj naredbi o likvidaciji Smail-age, zbog osvete pogubljenog brata i devet Petrovića u dobijenoj Čengićevoj bici na Grahovu; o Njegoševom primanju zavjeta od Novice Cerovića (sluge Smail-age) da će on lično pogubiti Smail-agu i dobiti nagrade i darivanja titula; o odlasku Smail-age u Drobnjake na osnovu dobijenog pisma od Cerovića; o ulozi Ssuje Karadžića i Mirka Aleksića (inače Čengićevih sluga) u ubistvu Smail-age, te darivanju vladike akterima ubistva.


    O gore navedenom govori pjevač, te će se neki segmenti citirati.


    O Njegoševom okupljanju zbora, gdje se govori u stihovima:


    Zbor okupi Petroviću Rade, na Cetinjsko polje kraj biljarde. Crnogorske okupi vojvode, da razgovore međusobno vode. O junastvu i o megdanima, pa vladika progovori njima. Braćo moja i družino draga, osili se Smail-aga. Što je bitku dobio Grahovsku, i pobio vojsku crnogorsku. I posječe devet Petrovića, vitka sablja Smaila Čengića. No, ima li dobra kaurina, da pogubi srpskog dušmanina. Moju milu braću da osveti, onda ne bi žalio umreti.


    Cerović je dao obećanje vladici, iako je svjestan junaštva age, te reče:


    Zagledaše se vojvode poznate, ko da primi takve poduhvate. Da ubije pašu od Lipnika, dok Cerović svjestan tog rizika. Riječ dade crnogorskoj sviti, Petroviću vladika čestiti. Junaštva mi i oružja moga, pogubiću agu gatačkoga. Kažu ima snagu Herkulesa, a čuva ga Allah sa nebesa. Što je kao Đerđelez Alija, i da mu je u njedrima zmija. Uzjahaću na njegova ata, sinuće mu sablja iza vrata. Osvetit ću Petrovića Đoku, rusom glavom age gatačkoga. Ako ikad u Drobnjake dođe, glavu ću mu odnijeti ođe. Predat ću ti glavu sa krvnika, kunem ti se Petrović vladika.


    Odlazak Cerovića u Drobnjake da sakupi vojsku i prenese želje:


    Nek te sreća prati Ceroviću, kad na mejdan izađes Čengiću. Zahvališe Novici vojvode, te Novica u Drobnjake ode. Ispriča im kako stvar izgleda, i pozdrave od vladike preda. Da je reko Petrović vladika, da pogube agu sa Lipnika. Rade im je obeć´o nagradu, kada primi glavu na biljarde. Da Čengiću pismo napišemo, i u Drobnjake da ga pozovemo.


    Sadržaj otpremljenog pisma:


    Što ne dođes u Drobnjake zenđili, Drobnjaci su harač pokupili. Samo ago na znanje nek´ti je, da ne dođe Dedo k´o i prije. Da ne streca narod namućeni, ti sam primi harač prikupljeni. Hitro idi i nemoj čekati, jos te čeka poklon obilati. Kojeg su ti spremili Drobnjaci, sve klevete i laži odbaci. Što ti neko od Drobnjaka veli, da te narod Drobnjački ne želi.


    Priprema Smail-age za odlazak u Drobnjake:


    On pokupi trista buljubaša, i pojaha na svog kulaša. Još opasa sablju okovanu, šta je vazda nosi na mejdanu. Prvi aga jaše pred Turcima, preko Pive prema Drobnjacima. Karadžić je Sujo uz Čengića, al´ Novice nema Cerovića. On se sprema i zasjede pravi, da Mljetičak polje okrvavi. No, đe vam je Cerović Novica, toga meni dovedite krivca.


    U razapetom šatoru, Turci se vesele i piju:


    Filip Zugić podiže zdravicu, na Mljetačkom polju pod Glavicu. Dobro si nam gospodaru doš´o, već je zeman tri godine proš´o. Pa, smo te se ago poželjeli, zato nismo harač donijeli. A, Cerović dogovore pravi, i vara me i radi o glavi.


    Prevara Čengićevih sluga (Novice Cerovića, Suja Karadžića i Mirka Aleksića):


    Radi Sujo sve po dogovoru, dok Cerović Novica u zoru. Sa vojskom banu i agu napadnu, strašan plotun na šatore planu. Skoči aga da ata uhvati, al´ mu plotun ne dade bježati. A, prileće Mirko Aleksiću, ranjenom Smailu Čengiću. Koji milost imaše od cara, Stade zveka plamena handžara. Zgrabi glavu pa iz glasa viče, Naplati li harač nas krvniče.


    Donošenje glave u Cetinje i odnošenje nagrade i zvanja:


    Mirko nosi glavu na handžaru, na Cetinje Radi gospodaru. Razvi se bajrak crnogorski, jer dolaze vitezovi gorski. Onda Njegoš dariva knezove, i činove dodijeli nove.


    Smail-aga Čengić je historijska ličnost Gacka O liku smail-age Čengića dosta je napisano. Bitno obilježje i karakteristika gatačkih prostora je plemićka porodica Čengići, zbog kojih su ovo mjesto posjećivali historičari, istraživači, putopisci, književnici, vladike i drugi putnici namjernici.

    U periodu od ukidanja Ključke kapetanije u prvoj polovici 19. stoljeća (1835.g.), stanje se na gatačkim prostorima nije promijenilo, iako je to period uvođenja Sultanović (turskih) reformi. Zadržane su društvene i vojne strukture, iako je došlo do promjene naziva (umjesto kapetana uveden je naziv muteselim).


    Muteselim je sreski načelnik, ali nisu imali kao kapetani lokalne odrede.


    Na funkciju muteselima postavljen je bivši kapetan, sa ciljem da im spasi čast i da se umire, zbog ukudanja naziva kapetan. Međutim, takve prakse nije bilo u Gacku, jer je Smail-aga Čengić bio ajan (čelni covjek), s doživotnom dužnošću.


    Kada je 1840. godine poginuo, gatački ajan postao je njegov sin Derviš-paša (Dedaga) Čengić sve do 1862. godine.


    Dedaga Čengić je rođen 1823. godine u Kuli Fazlagića, a živio je u Lipniku u kuli svoga oca Smail-age, ali su ga svi poštovali, te i hrišćani. Dedaga je bio pukovnik (miralaj) graničnih jedinica u Gacku.


    Odnosi Smail-age sa lukavim vezirom hercegovačkog vilajeta Rizvanbegovićem


    Hercegovac Rizvanbegović je milošću sultana imenovan na položaj vezira u Hercegovini 15.1. 1833. godine i bio na tom položaju do 1851. godine (punih 18 godina) čime je "udarac u leđa" bio bosanskim kapetanima, a posebno ajanima, (koju funkciju je imao i Smail-aga Čengić), u borbi protiv Pokreta za autonomiju Bosne 1831-1832. godine i time pomogao u savlađivanju Pokreta.


    Tako je Rizvanbegović pomogao sultanu u borbi protiv egipatskog buntovnika Mehmed Alije, kao i protiv Pokreta i za tu uslugu nagrađen je vezirskim položajem i tako vladao Hercegovinom vise od 18 godina kao Galib Ali-paša Rizvanbegović (Galib je pobjednik).


    I pored negativne uloge vezira Rizvanbegovića Smail-agi, opet ga je, svojom mudrošću i lukavstvom, angažovao kao proslavljenog i dokazanog junaka za poznati i odlučujući boj na Grahovu augusta 1836. godine. (Smail-aga je imao tada 48 godina).


    Taj boj dobio je Smail-aga Čengić. U boju je poginulo mnogo Crnogoraca, među kojima i brat vladike (Petrovića Njegoša) i još devet drugih Petrovića. Uz Smail-agu istaklo se nekoliko Tanovića.


    (Hrvatsko kolo, XII - Redovno izdanje Matice Hrvatske, Zagreb str.88)


    Osveta vladike Petrovića za Grahovo i ubistvo Smail-age Čengića Vladika Petrović Njegoš pripremio je osvetu Smail-agi Čengiću za poraz Crnogoraca, brojne žrtve, a posebno pogibiju brata i drugih devet Petrovića u boju na Grahovu.

    Na prevaru, iz busije u zoru 7, oktobra 1840. godine (Smail-agi je tada imao 52 godine), na Mljetičaku u Pivi, ubijen je Smail-aga Čengić sa jos 70 Hercegovaca, među kojima najvise Gačana. Tu je poginuo "najbolji" prijatelj Smail-age - Bešo Tanović, a ostali Tanovići: Mujaga Zagradčanin, Murat-aga iz Međulica i Avdija su izbjegli.


    Ocjena i viđenja o smrti Smail-age Čengića


    Ocjene i vijesti o smrti Smail-age, teško su pale čitavom bosnjačkom narodu, o čemu govori i narodna pjesma:


    Kad pogibe Čengić na Mljetičaku, svu je Tursku zemlju zaplakao, zaplakao u crno zavijo. Bolji bješe Čengić Smail-aga, No, trideset u Bosni gradova...


    Brojni zapisi svjedoče o liku Smail-age Čengića i njegovom dvoru Vuk Karadžić o Smail-agi Čengiću

    Smail-aga Čengić rođen je 1780 (1788.) godine, a Vuk Karadžic 1787. godine, te su se kao savremenici dobro poznavali. Ni njihova mjesta rođenja nisu mnogo udaljena, a time ni njih dvojica. Vukov zapis o agi glasi:


    "Čengići su najznačajnija plemena u BiH, jer je kod njih bilo dosta begova i paša. Za njega se govorilo da je među prvim junacima u turskom carstvu. Crnogorski Drobnjaci bili su najhrabrija hercegovačka plemena, te su ubijali Turke i glave im odnosili svojim kućama.


    Dolaskom Smail-age s 400 konjanika u Drobnjake da kupi harač, sukobio se s 400 uskoka naoružanih puškama, te je tako mecima ubijen kada je na konju sa sabljom krenuo protiv Drobnjaka, ali na prevaru. Prevara je bila kukavička, ali glava mu je odsječena i odnesena."


    Knjaz Nikola na dvoru Smail-age Čengića


    Crnogorska vojska predvođena knjazom Nikolom, dosla je u dvore Čengića. Ratni izvještač Arso Pejović događaj opisuje ovako:


    "Knjaz je želio posjetiti to glasovito mjesto. Njega sa svitom na kapiji dočekao je, kao domaćin, vojvoda Anto Đokoviđ. Muzika je svirala vojničku himnu, a knjaz viknuo: "Jesi´l doma Dedaga Čengiću", te stupi u visoku kulu..."


    Saznalo se, da su visoki kameni zidovi po četiri metra visoki oko kula, te broj soba koje su u njima, iznenadili knjaza Nikolu. Zapelo mu je za oko soba okruglog oblika o kojoj je pisao i knjaz Nikola, jer je služila za važne razgovore. U njoj su sa prekrštenim nogama sjedili vijećnici, a stil prekrštenih nogu ostao je i do danas.


    Ratni izvještač hercegovačkog ustanka 1875. godine Arsa Pejović opisao je dolazak knjaza Nikole 1876. godine u kulu Dedage i kaže:


    "U najgornjim sobama živjele su age Čengići, koji su brojali blago do 10 miliona, te se zato nisu bojali ni sultana u Stambolu. U dva niza kao u nekoj ulici poredani su veliki pleteni kosevi s robom, koju su Turci - dućandije prodavali. Ispod kule teče rjecica Mušnica, na kojoj su Čengićevi mlinovi i ribnjaci."


    (Gavro Vuković, Rat Crne Gore s Turskom 1876.g., Cetinje 1929.g., str.6).


    Francuz Ami Bue


    I ovaj naučnik boravio je u Lipniku 1839. godine kod gatačkog muteselima Smail-age Čengića, a njegova rezidencija udaljena je od Gacka pola sata putovanja. On je bio glavni šef Gacka. Beg je bio tipični Hercegovac pun veselja i života.


    Smail-agu dobro su obezbjeđivali njegovi vjerni stražari, gdje se i na slici vidi postrojena straža prilikom predaje raporta nekom značajnom posjetiocu. I djeca su, oko Čengićevih dvora i kula, u bosanskoj nošnji bila naoružana i spremna za odbranu dvora. I taj detalj zabilježio je, u svojim bilješkama ovaj ugledni francuski naučnik.


    I njemačkim čitaocima poznat Smail-aga Čengić


    I njemačkim čitaocima, preko prevoda djela "Smrt Smail-age Čengića" upoznali su se sa likom age. I narodna poezija neprijateljski je naklonjana prema Čengiću, iako je bio junak tih vremena. Zato, izvjesni dr. F.S. Kraus je mišljenja da je Smail-aga, i od strane Mazuranića, nepravedno i pogrešno okarakterisan, iako je neustrašivi junak i nije na strani noćnih razbojnika Crne Gore.


    Isti pisac Čengića smatra pravim Slavenom, a njegove ubice Crnogorce smatra - kukavicama, jer su ga prevarom ubile.


    Historičar Hamdija Kresevljakovic


    Tako historičar Hamdija Kreševljaković navodi da je kula klesanim kamenom bila ozidana i oko nje bile su podignute četiri zgrade sa posebnim namjenama: musafirhana (za goste), haremluk (za žene), kuće za stražare - vojnike (pandure) i kuća zatvor (tamnica).


    Najčešće mete rušitelja bile su Čengićeve kule i kule drugih u Gacku, Ključu i Černici


    Sem više kula u Lipniku, koje kao cjelina i po sadržaju čine prave dvorce, ova najpoznatija i najbogatija porodica, imala je brojne kule u drugim mjestima i lokalitetima: kule Hasan-paše u Samororu (hajduci su je srušili 1752.g.) i sagradio drugu na rijeci Mušnici, te kule u Maloj Gračanici, Srđevicima, Lukavici, Fojnici, Černici, te više puta podizane nove u Lipniku, na mjestu srušenih i zapaljenih.


    Sve navedene Čengićeve kule, lanac kula drugih vlasnika od Bileće, Gacka, Nevesinja (na Planoj, Mekoj Grudi, Koritima, kule Vukotića i Tanovića i Tanovića u Fojnici, te kule u Zalomu, i dvor Bećir-age Ljubovića u Odžaku kod Nevesinja), bice istovremeno srušene u orgijanju crnogorske vojske prema Mostaru.


    Sva navedena rušenja su radi ostvarenja cilja, a to je zatiranje tragova bošnjačke kulture i historijskih vrijednosti istočne Hercegovine.


    Smail-aga Čengić je stanovao i u Černici i Ključu


    Obično se ime Smail-age Čengića veze za Lipnik, gdje je najviše boravio i imao sagrađen dvor. On je i u Černici boravio i imao svoju kulu.


    Iako je rođen koncem 18. stoljeća (1788.g.) u Jelašici, oko 35 km udaljenoj od Kalinovika, neki pisci vežu njegovo porijeklo i korjene, kao rijetku bosansku porodicu, za istočnjačko-tursko porijeklo iz Mesopotamije. To je i moguće, jer porodična stabla mogu biti udaljena od mjesta rođenja i boravka.


    Smail-aga Čengić bio deceniju na celu Ključke kapetanije


    Kapetansku stolicu moglo je dobiti samo lice ukazom sultana u Istambulu, a taj ukaz (berat) reguliran je državnim aktom. Inače, poznato je, da je kapetanska stolica vrlo zahtjevna, jer na nju može sjesti samo istaknuti ratnik, junak i zaslužnik za Osmansko carstvo.


    Rušitelji u Gacku stalno su se dokazivali


    Iako su utisci o Čengićevim dvorima začuđujući za svakoga od posjetilaca, te i za knjaza Nikolu, ipak ih je njegova vojska spalila. Očito, da urođena mržnja i geni i historijski su ispoljavani u Gacku.


    Nažalost, kula je izgorjela 1876. godine, sa svim zgradama i džamijom, osim turbeta, jer su bili kivni na agu. Smail-aga je podigao džamiju za potrebe vjernika.


    Poslije pogibije Smail-age 1840. godine u Drobnjacima, podignut je Mauzolej - turbe ovom poznatom turskom junaku u Lipniku.


    Žalosno je, da ni od njegovog čuvenog dvorca, nije ostao ni kamen na kamenu. Inače, na ovim gatačkim prostorima ostala je i dalje mržnja prema Turcima, jer se orgijalo uništenjem neprijateljskih kulturnih spomenika i svih građevinskih objekata koji nisu njihovi. Žalosno je, da su se takve pojave desile i pred ulazak u 21. vijek , tačnije 1992. godine, upravo na gatačkim prostorima, kada su sva bošnjačka sela opljačkana, razrušena, spaljena, a njihovi stanovnici poubijani i protjerani. Oni danas žive kao izbjeglice u gradovima i kolektivnim smještajima u BiH, ali i u državama širom svijeta.

    Smail-aga Čengić imao je sve potrebne uvjete i zamijenio je posljednjeg kapetana Tanovića od 1805. do 1814. godine na čelu Ključke kapetanije, što mu je bila počasna dužnost.

    Start a discussion about Smail-aga Čengić

    Start a discussion