Rebeka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Eliezer i Rebeka na bunaru- Wiener, kraj 6.stoljeća

Rebeka (također Rebekka ili Rebecca (hebrejski רבקה, jidiš Rivkah) je biblijska ličnost iz Starog zavjeta, žena Isaakova (Ishakova) i majka Jakobova (Jakubova). Priča o Rebeki je ispričana u knjizi o Postanku (Geneza).

Rebeka je živjela otprilike 2000 prije nove ere, bila je porijeklom iz mjesta Nahur kod Harana. Abraham (Ibrahim) je tražio ženu za svog sina Ishaka i doveo je svoju rođaku iz stare domovine kako Ishak ne bi morao oženiti nevjernicu iz kanaanske zemlje. Po priči, Ibrahim je u Haran poslao glasnika (Eliezer) koji mu je trebao naći ženu za Ishaka, a on ju je našao na bunaru jer je po proročanstvu žena za Ishaka trebala biti ona koja mu kao prva da vode za piće.

Rebeka dugo vremena nije mogla imati djecu, ali je nakon toga dobila blizance. Trudnoća je teška jer se dva djeteta stalno svađaju u njenoj utrobi. Bog se u snu obraća Rebeki i govori joj kako će njena dva djeteta biti začetnici dva naroda i kako će stariji biti sluga mlađeg. Rebeka rađa Isava i Jakuba ali po onome što joj je rekao Bog, nagovori Ibrahima da svoj blagoslov da Jakubu a ne Isavu.

Rebeka je sahranjena pored svog muža u grobnici patrijarha u Hebronu.