Refleks

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Refleksna akcija, poznatija kao refleks, je nevoljni i skoro trenutni pokret kao odgovor na stimulans . Naučno korištenje termina "refleks" odnosi se na ponašanje koje je posredovano preko refleksnog luka ; ovo se ne odnosi na uzročno-posljedičnu upotrebu termina "refleks". Uključujući i životno važne reflekse unutrašnjih organa, procjenjuje se da čak oko 80% reakcija ljudskog tijela djeluje refleksno.[1][2][3][4][5]

Refleksi čovjeka[uredi | uredi izvor]

Potezni refleksi[uredi | uredi izvor]

Potezni refleksi (često zvani duboki tetivni refleksi, iako ih ne treba miješati sa refleksima Golgijeve tetive) pružaju informacije o integritetu centralnog i perifernog nervnog sistema. Generalno, oslabljeni refleksi ukazuju na probleme u PNS-u, živahni ili preuveličan refleksi u centralnom nervnom sistemu. U ispitivanju funkcija ovih dijelova nervnog sistema, najčešće se testiraju slijedeći:

Dok se pomenuti refleksi iznad stimuliraju mehanički, termin H-refleksi odnosi se na analogne reflekse stimulirane električno i refleks vibracija tonusa za one koji su stimulirani putem vibracija.

Refleksi koji uključuju moždane živce[uredi | uredi izvor]

Lefleks koljenske patele
Promjena u debljini sočiva, omogućava mrežnjači prijem svjetlosti , bez obzira na udaljenost (refleks akomodacije). Proces uključuje cilijarna mišićna vlakna

U ispitivanju stanje funkcija nervnog sistema primjenjuje se provjera nekoliko refleksa, kako slijedi (uključeni senzoerni i motorno nervi su označeni standardiim rimskim brojevima).

Naziv Čulni Motorni
Svjetlosni refleks zjenica II III
Refleks akomodacije II III
Vilični refleks V V
Refleks rožnjače, također poznat kao treptajni refleks V VII
Glabelarni refleks V VII
Vestibulo-očni refleks VIII III, IV, VI +
Geg refleks IX X

Refleksi dojenčadi[uredi | uredi izvor]

Refleks (pri)hvatanja

Postoje refleksi koji se obično ispituju samo kod novorođenčadi, a najčešće

Novorođene bebe imaju i niz drugih refleksa koji se ne vidi kod odraslih, a koji se nazivaju primitivni refleksi. Ove automatske reakcije na stimulanse omogućavaju bebi da odgovori na okoliš prije nego što bilo je počelo učenje Oni uključuju:

Ostali refleksi[uredi | uredi izvor]

Ostali refleksi čiji su centri u centralnom nervnom sistemu uključuju: Abdominalni refleksi (T6-L1):

Mnogi od ovih refleksi su prilično složeni jer zahtijevaju uključivanje velikog broja sinapsi u velikom broju različitih jezgara u CNS (npr, refleks bijega). Ostali pomenuti uključuju funkciju samo nekoliko sinapsi (npr.refleks povlačenja). Procesi kao što su disanje, varenje, i održavanje otkucaja srca mogu se smatrati refleksima akcije, prema nekim definicijama pojma.[6][7][8]

Pravila obilježavanja[uredi | uredi izvor]

U medicini, refleksi se često koriste za procjenu zdravlja nervnog sistema. Aktivnost refleksa se obično određuje na skali od 0 do 4. Dok se 2+ se smatra normalnim, neki zdravi pojedinci su hiporefleksivni i ispoljavaju sve reflekse na 1+, dok su druge hiperrefleksivni i imaju sve reflekse na 3+.

Kategorija Opis
0 Odsutan
2+ ili ++ "Normalno"
3+ ili +++ Hiperaktivan bez klonusa
4+ ili ++++ Hiperaktivan sa klonusa

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC[mrtav link].
  2. ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4.
  3. ^ http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.
  4. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  5. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  6. ^ Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
  7. ^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
  8. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]