Zjenica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Zjenica
(
Pupilla)
Eye iris.jpg
Ljudsko oko
Zjenica je centralno (prozirno, prikazano kao crno) područje.
Sivo/plava površina okolo je šarenica. Vanjska bijela ovojnica je biomjača, a njen centralni prozirni dio je rožnjača.
Schematic diagram of the human eye en.svg
Schematic diagram of the human eye.
Identifikatori
TA A15.2.03.028
FMA 58252
Anatomska terminologija

Zjenica je okrugli otvor koji se nalazi se u samom centru šarenice ljudskog oka i omogućava svjetlosti da uđe i optički aparat i padne na fotoreceptore mrežnjače.[1] Obično izgleda kao crna, jer zrake svjetlosti koje u nju ulaze ili apsorbuju tkiva unutar oka izravno, ili se apsorbiraju nakon difuzne refleksije u oku. U svakom slučaju, uglavnom se ne vraćaju iz uskog otvora zjenice.[2][3][4][5][6][7] [8]

Kod ljudi, zjenica je okrugla, ali druge vrste, kao što su neke mačke, imaju vertikalne proreze. Koze imju horizontalne zjenice, a neki somovi prstenaste. [9]

U optičkom smislu, zjenice oka su blende, a iris je njena regulacijska dijafragma. Vanjski izgled zjenice kao da je ispupčena izvan oka , što baš ne odgovara položaju i fizičkoj veličinu zjenice jer je u stvari produžetak rožnjače. Na unutrašnjem rubu leži istaknuta struktura, kolaret, koja obilježava spoj embrionske zjenične membrane koja pokriva embrionsku zjenicu]].

Kontrola[uredi | uredi izvor]

Iris, koji okružuje zjenicu, kontraktilna je struktura, koja se uglavnom sastoji od glatkih mišića. Svjetlost u oko ulazi kroz zjenicu, a šarenica regulira njenu količinu, kontrolom veličine zjenice. Šarenica sadrži dvije skupine glatke muskulature; kružnu grupu pod nazivom sfinkter zjenice (sfincter pupillae) i radijalne grupe pod nazivom dilatator zjenice (dilator pupillae).

Kada se stegne sfinkter, irisa smanjuje ili sužava veličinu zjenice. Dilatator, pod inervacijom simpatikusog nerva nadređene vratne ganglije, dovesti do širenja otvora. Ovi mišići se ponekad nazivaju unutrašnji mišići oka. Senzorni put (štapići ili ćepići, dvopolni neuroni, ganglija) povezana su sa svojim parnjakom u drugom oku djelomičnom razmjenom vlakana svakog oka. Ovo omogućava da se efekat na jednom oku prenositi i na drugo. Nakon upotrebe lijeka pilokarpina, zjenice će se sužavatoti i povećavati zbog parasimpatikusnih impulsa na vlaknima kružnog mišića. Nasuprot tome, atropin će izazvati paralizu (cikloplegiju) i stimulirati dilataciju, tj. širenje zjenica.

{{{Ime}}}
Eye iris.jpg
The human eye
The pupil is the central transparent area (showing as black). The grey/blue area surrounding it is the iris. The white outer area is the sclera, the central transparent part of which is the cornea.
Schematic diagram of the human eye en.svg
Schematic diagram of the human eye.
Identifikatori
TA A15.2.03.028
FMA 58252
Anatomska terminologija
Zjenica je okrugli otvor koji se   nalazi se u samom centru  šarenice  ljudskog oka , a koji omogućava svjetlosti da padne na mrežnjaču .[1] Obično izgleda kao crna,  jer zrake svjetlosti koje u nju ulaze  ili apsorbuju   tkiva unutar oka izravno, ili se apsorbiraju  nakon difuzne refleksije u oku. U svakom slučaju, uglavnom se ne vraćaju  iz uskog otvora  zjenice.

Kod ljudi, zjenica je okrugla, ali druge vrste, kao što su neke mačke, imaju vertikalne proreze. Koze imju horizontalne zjenice, a neki somovi prstenaste. [9]

U optičkom smislu, zjenice oka su blende, a iris je njena regulacijska dijafragma. Vanjski izgled zjenice kao da je ispupčena izvan oka , što baš ne odgovara položaju i fizičkoj veličinu zjenice jer je u stvari produžetak rožnjače. Na unutrašnjem rubu leži istaknuta struktura, kolaret, koja obilježava spoj embrionske zjenične membrane koja pokriva embrionsku zjenicu]].

Kontrola[uredi | uredi izvor]

Iris, koji okružuje zjenicu, kontraktilna je struktura, koja se uglavnom sastoji od glatkih mišića. Svjetlost u oko ulazi kroz zjenicu, a šarenica regulira njenu količinu, kontrolom veličine zjenice. Šarenica sadrži dvije skupine glatke muskulature; kružnu grupu pod nazivom sfinkter zjenice (sfincter pupillae) i radijalne grupe pod nazivom dilatator zjenice (dilator pupillae). Kada se stegne sfinkter, irisa smanjuje ili sužava veličinu zjenice. Dilatator, pod inervacijom simpatikusog nerva nadređene vratne ganglije, dovesti do širenja otvora. Ovi mišići se ponekad nazivaju unutrašnji mišići oka. Senzorni put (štapići ili ćepići, dvopolni neuroni, ganglija) povezana su sa svojim parnjakom u drugom oku djelomičnom razmjenom vlakana svakog oka. Ovo omogućava da se efekat na jednom oku prenositi i na drugo. Nakon upotrebe lijeka pilokarpina, zjenice će se sužavatoti i povećavati zbog parasimpatikusnih impulsa na vlaknima kružnog mišića. Nasuprot tome, atropin će izazvati paralizu (cikloplegiju) i stimulirati dilataciju, tj. širenje zjenica.

Optički efekti[uredi | uredi izvor]

Kada jarko svjetlo prođu u oko, fotoreceptori u mrežnjači (štapići i čepići) i melanopsin će preko [ganglijskih ćelija, poslati signale u okulomotorni nerv, konkretno parasimpatički dio dolazi iz Edinger-Westphal jezgre, koja završava na kružnom sfinkterskom mišiću. Kada se ovaj mišić kontrahira, smanjuje veličinu zjenice. To je svjetlosni refleks zjenice, što je važan test moždanih funkcija. Osim toga, zjenice će šire kada osoba ugleda predmet od interesa.

Zjenica se širi u mraku, ali uzi u svjetlu. Kada je uska, promjer je 2 do 4 milimetra. U mraku će biti isto u početku, ali će se na maksimalnoj udaljenosti njena širina povećati na 3 do 8 mm. U svakoj starosnoj grupi, međutim, postoji značajna razlika u veličini maksimalne veličine zjenice. Npr., na vrhuncu 15 godina, širina tamni prilagođene zjenice može varirati od 4 do 9 mm, sa različitim osobama. Nakon 25. godine, prosječne veličine im se smanjuju, iako ne stabilnom stopom. [10][11] U ovoj fazi zjenice ne ostaju potpuno udaljene, što može dovesti do oscilacija i povećanja poznatog kao hipus. Suženje zjenice i vid na blizinu su blisko povezani. Pri jakom svjetlu, one se sužavaju da spriječe aberacije svjetlosnih zraka i na taj način ostvare očekivano viđenje; u mraku to nije potrebno, zbog nedovoljne količine svjetla u oku.

Stanje koje se naziva Bene dilitatism nastaje kada su optički živci djelomično oštećeni. Odlikuje se hroničnim proširenjem zjenica, zbog smanjene sposobnosti optičkih živaca da odgovore na svjetlo. Pri normalnoj rasvjeti, ljudi koji boluju od ovog stanja obično simaju proširene zenice, pa im blještavo osvjetljenje može izazvati bol. Na drugom kraju spektra, ljudi sa ovim stanjem imaju problema sa vidom u mraku. Za njih se preporučuje da budu posebno pažljivi pri vožnji noću, zbog nemogućnosti da vide objekte u punoj perspektivi. Inače, u drugim okolnostima ovo stanje nije opasno. [12]

Grafički prikaz[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Cassin B., Solomon S. (1990): Dictionary of eye terminology. Gainesville, Florida: Triad Publishing Company.
  2. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  4. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010)The Oxford Textbook of Medicine (5th ed.). Oxford University Press.
  5. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  6. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  7. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  8. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  9. ^ a b Malmström T., Kröger R. H. (January 2006). "Pupil shapes and lens optics in the eyes of terrestrial vertebrates". J. Exp. Biol. 209 (Pt 1): 18–25. PMID 16354774. doi:10.1242/jeb.01959. 
  10. ^ "Aging Eyes and Pupil Size". Amateurastronomy.org. Pristupljeno 2013-08-28. 
  11. ^ "Factors Affecting Light-Adapted Pupil Size in Normal Human Subjects" (PDF). Pristupljeno 2013-08-28. 
  12. ^ Sensory reception: Human vision: Structure and function of the eye, Encyclopædia Brtiannica, Chicago, 1987

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]