Rječnik

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Rječnik

Rječnik je leksikografsko djelo koje sadržava spisak riječi, te izraza nekog jezika (ili više jezika) izabranih, raspoređenih i objašnjenih po nekom načelu, te poredanih abecednim ili konceptualnim (tematskim) redoslijedom. U osnovi se razlikuju jezički rječnici i predmetni rječnici kao što su enciklopedija i leksikon. Jezički rječnik se prvenstveno bavi jezikom, odnosno leksičkim jedinicama jezika i svim njihovim jezičkim osobinama. Nerijetko nastoji, barem implicitno, odgovoriti na potrebu utvrđivanja leksičke norme određenog jezika. Proučavanjem rječnika, kao i vještinom sastavljanja rječnika (prikupljanje, opis i prezentiranje građe) bavi se leksikografija.

Rječnička struktura[uredi | uredi izvor]

Rječnička struktura dijeli se na rječničku makrostrukturu i mikrostrukturu. Rječnička makrostruktura sastoji se od spiska ili izbora pojmova ili lema u rječniku koji se naziva abecedarij. Rječnička mikrostruktura sastoji se od pojmovnog članka i pojma ili leme. Pojmovni članak sadržava gramatičke podatke o riječi, stilske odrednice ili oznake, podatke o etimologiji ili porijeklu riječi, definiciju, frazeološke, kolokacijske i sintagmatske konstrukcije.

Kratka historija[uredi | uredi izvor]

Babilonci su napisali prvi rječnik u 6. vijek p. n. e. Prvi evropski rječnici bili su dvojezički. Prvi engleski rječnik napisao je Robert Cawdrey 1604. godine, a zvao se A Table Alphabeticall. Na području Bosne i Hercegovine, prvi rječnik je napisan 1631. godine, a napisao ga je Muhamed Hevaija Uskufija (Magbuli-arif ili Potur Šahidija). Abecedni poredak riječi rijetko se koristio do 18. vijeka. Pojmovi su pisani prema različitim pravilima. Naprimjer, jedan dio rječnika bio je vezan za biljke, jedan samo za životinje.

Vrste rječnika[uredi | uredi izvor]

Jezički rječnici dijele se u različite kategorije prema različitim kriterijima. Prva dimenzija po kojoj se različiti rječnici mogu razgraničiti odnosi se na broj jezika koji se predstavlja u rječnicima, pa se razlikuju jednojezički, dvojezički i višejezički rječnici. Jednojezički rječnici (kako jezički tako i predmetni) donose, u načelu, tumačenja na istom onom jeziku na kojem su naslovne riječi jezika (pojmovi). Pojmovni članak u jednojezičkom rječniku može sadržavati sljedeće podatke: pojam (koji sadrži podatke o pravilnom pisanju), izgovor, gramatičke podatke, definiciju, etimologiju, primjere upotrebe, kao i sinonime i antonime. Dvojezički rječnici donose tumačenja na dva jezika. Uobičajen cilj dvojezičkog rječnika je za učenje stranog jezika, a obavezno treba uključiti pojam, izgovor, gramatičku klasifikaciju, ekvivalente na drugom jeziku, te primjere upotrebe izraza na prvom i drugom jeziku. Dvojezički rječnici su prethodili jednojezičkim rječnicima. Višejezički rječnici donose tumačenja na više od dva jezika.

U drugoj podjeli s obzirom na pokrivenost rječničkog blaga u rječniku razlikuju se opći, predmetni (leksikon i enciklopedija), stručni ili terminološki, te specijalni rječnici. Opći rječnici teže sveobuhvatnom prikazu ukupnosti leksika određenog jezika, dok se stručni ili terminološki rječnici ograničavaju na neko uže područje ili struku, odnosno sadržavaju spisak stručnih termina (npr. rječnik prava, građevinarstva, računarstva, medicine, saobraćaja, i tako dalje). Predmetni rječnici opisuju pojmove i stvari. Specijalni rječnici obrađuju specijalno područje jezika, kao što su dijalekti, frazemi, kolokacije, itd.

Rječnici se s obzirom na opseg i veličinu dijele na opširne, sažete i džepne rječnike, dok se prema mediju dijele na štampane, elektronske i online rječnike. S obzirom na znanje i vještine korisnika razlikuju se rječnici namijenjeni djeci, pismenim odraslima, djeci školske dobi, maloj djeci, te onima koji uče jezik. Prema opreci razlikuju se historijski ili sinhronijski i savremeni ili dijahronijski rječnici. Historijski ili sinhronijski rječnici opisuju stanje leksika određenog jezika u nekom kraćem periodu, dok savremeni ili dijahronijski rječnici prikazuju razvoj leksika određenog jezika kroz vrijeme.

Rječnici se mogu podijeliti i prema organizacijskom načelu pri čemu se razlikuju abecedni, konceptualni ili tematski, odostražni ili inverzni, te čestotni ili frekvencijski rječnici. Abecedni rječnici razvrstavaju građu prema redoslijedu početnih slova. Konceptualni ili tematski rječnici razvrstavaju riječi prema određenim pojmovnim, značenjskim, asocijativnim kriterijima (ovamo kao podvrsta pripadaju i rječnici sinonima, antonima, analoški i sl. rječnici). Odostražni ili inverzni rječnici razvrstavaju riječi prema njihovim završecima, a važni su za proučavanje sufiksalne derivacije, itd. Čestotni ili frekvencijski rječnici razvrstavaju riječi s obzirom na učestalost ili frekvenciju njihovog pojavljivanja u određenom računarskom korpusu. Izuzetno su korisni pri sastavljanju funkcionalnih jezičkih udžbenika, sastavljanju abecedarija za rječnike, itd.

Ostalo[uredi | uredi izvor]

U novije vrijeme sastavljaju se rječnici koji su isključivo deskriptivni (oni koji opisuju) te koji obuhvataju različite stilove i žanrove, a ujedno su i računarski pretraživi. Deskriptivni rječnici prikupljaju rječničko blago nekog jezika koji je doista u upotrebi, ili je bilo u upotrebi, suzdržavajući se pri tom od vrijednosnih kvalifikacija. Današnji rječnici teže iscrpnosti, vjerodostojnosti, tačnosti, objektivnosti te nastoje pružiti korisniku informaciju do koje žele doći. Stari rječnici bili su preskriptivni (oni koji propisuju), te su ih karakterizirali idiosinkratičnost, subjektivnost i individualnost. Preskriptivni rječnici propisuju koje se riječi trebaju smatrati standardnim, ispravnim, pripustivim u birane književne tekstove ili govor javne komunikacije.

Povezani članci[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga (gl. ur. Antun Vujić) Pro leksis i Večernji list, Zagreb, 2005-2007; ISBN 953-7224-00-7
  • Zgusta, L. (1991). Priručnik leksikografije (preveo D. Šipka), Svjetlost.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]