Sinopa (satelit)
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Sinopa | |
|---|---|
| Otkriće | |
| Otkrio | S. B. Nicholson |
| Datum otkrića | 21. juli 1914 |
| Osobine putanje | |
| Periapsis | 18.237.600 km |
| Apoapsis | 30.191.200 km |
| Srednji poluprečnik putanje | 23.540.000 km[1] |
| Ekscentricitet | 0,25[1] |
| Orbitalni period | 724.1 d (1.95 a)[1] |
| Prosječna orbitalna brzina | 2,252 km/s |
| Inklinacija | 128.11° (ka ekliptici) 153.12° (ka jupiterovom ekvatoru)[1] |
| Prirodni satelit | Jupitera |
| Fizikalne osobine | |
| Poluprečnik | ~19 km[2][3] |
| Površina | ~4500 km2 |
| Zapremina | ~28.700 km3 |
| Masa | 7,5×1016 kg |
| Prosječna gustoća | 2,6 g/cm3 (pretpostavljeno)[2] |
| Ekvatorijalna površinska gravitacija | 0,014 m/s2 (0.001 g) |
| Brzina oslobađanja | ~0,023 km/s |
| Albedo | 0,04 (pretpostavljeno)[2] |
| Temperatura na površini | ~124 K |
Sinopa (lat. Sinope) je najdalji, poznati, Jupiterov satelit. Po grčkoj mitologiji, Sinopa je bila žena za koju se vjeruje da je neuspješno Zeus pokušao zavesti. Ovaj satelit je otkrio Nicholson 1914. godine. Ananka, Karma, Pasifaja i Sinopa su možda ostaci jednog asteroida kojeg je privukla Jupiterova gravitacija, nakon čega se raspao. Promjer ovog satelita je 36 km a udaljenost od jupitera je 23.700.000 km.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
References[uredi | uredi izvor]
- ^ a b c d Jacobson, R. A. (2000). "The Orbits of the Outer Jovian Satellites". Astronomical Journal. 120 (5): 2679–2686. Bibcode:2000AJ....120.2679J. doi:10.1086/316817. Arhivirano s originala, 13. 12. 2019. Pristupljeno 9. 6. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ a b c "Planetary Satellite Physical Parameters". JPL (Solar System Dynamics). 24. 10. 2008. Pristupljeno 12. 12. 2008.
- ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomSheppardJewitt2003
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- http://www.seds.org/billa/tnp/ Arhivirano 4. 2. 2005. na Wayback Machine