Spektrofotometrija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Spektrofotometar

Spektrofotometrija – u hemiji – je kvuantitativnoodređivanje reflektivnih ili transmisijskih pokazatelja materijala, kao funkcija talasne dužina.[1] Obuhvata spektroskopska mjkerenja vidljivom, bliskoultravioletnom, i bliskoinfracrvenom svjetlošću. Spektrofotometrija je specifičniji termin od spektroskopije, koja ne obuhvata vremenski zavisne metode.

Spektrofotometrija podrazumijeva upotrebu spektrofotometara. To je fotometar (uređaj za mjerenje intenziteta svjetlosti), koji može mjeeriti intenzitet, kao funkciju talasne dužine izvora svjetlosti. Važna obilježja spektrofotometara su spektarski i linearni opseg apsorpcije ili mjerenje refleksije.

Spektrofotometar se često koristi za mjerenje prozračnosti ili refleksije rastvora, prozirnih ili neprozirnih materija, kao što su polirana stakla, ili plinovi. Međutim, oni također mogu biti dizajnirani za mjerenje difuzivnosti na bilo kojem od pomenutih opsega svjetlosti koji obično pokrivaju oko 200 nm - 2500 nm, koristeći različite kontrole i kalibracije.[1] U okviru ovih opsega svjetlosti, neophodna je kalibracija instrumenta, uzn primjenu standarda koji se razlikuju po tipu,a zavise od talasne dužine fotometrijskog određivanja.[2]

Jedan od primjera eksperimenta u kojem se koristi spektrofotometrija je određivanje konstante ravnoteže rastvora. Određene hemijske reakcije u rastvoru mogu se odvijati u direktnom i u suprotnom smjeru, pri čemu se iz reaktanata formiraju proizvodi, a oni se razlažu u reaktante. U određenom stanju, ove hemijske reakcije dostižu tačku ravnoteže. Kako bi se utvrdile odgovarajuće koncentracije reaktanata i proizvoda u toj tački, prijenos svjetlosti u rastvoru može se testirati spektrofotometrijski. Količinu svjetlosti koja prolazi kroz rastvor je pokazatelj koncentracije određenih hemikalija koje ne dozvoljavaju prolaz svjetlosti.

Upotreba spektrofotometara obuhvata različite naučne oblasti, kao što su fizika, nauka o materijalima, hemija, biohemija i molekularna biologija.[3] Široko su korišteni u mnogim industrijama, uključujući proizvodnju poluprovodnika, lasera i optičkih materijala, štampanje i forenzičko itestiranje, kao i u laboratorijama za proučavanje hemijskih supstanci. Ovisno o kontroli ili kalibraciji, spektrofotometrijski može se odrediti koje supstance su prisutne u uzorku, kao i u kojoj količini, putem proračuna za posmatrane talasne dužine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Allen, D., Cooksey, C., & Tsai, B. (2010, October 5). Spectrophotometry
  2. ^ Schwedt, Georg. (1997). The Essential Guide to Analytical Chemistry. (Brooks Haderlie, trans.). Chichester, NY: Wiley. (Original Work Published 1943). pp. 16-17
  3. ^ Rendina, George. Experimental Methods in Modern Biochemistry W. B. Saunders Company: Philadelphia, PA. 1976. pp. 46-55

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Analitička hemija Šablon:Laboratorijska oprema