Talmud

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Babilonski Talmud

Talmud je centralni tekst rabinskog judaizma i primarni izvor jevrejskog religijskog zakona (halaha) i jevrejske teologije.[1][2][3] Do pojave moderne, u gotovo svim jevrejskim zajednicama, Talmud je bio središte jevrejskog kulturnog života i bio je osnova za "sve jevrejske misli i težnje", služeći i kao "vodič za svakodnevni život" Jevreja.[4]

Drugi izvor židovstva, koji će se odvojiti od Starog zavjeta i bez kojeg se ne može primjenjivati Tora, naziva se Talmud ( "znanje stečeno učenjem" ).To je zbirka komentara Tore koja je nastajala nekoliko stoljeća, počev od perioda Drugog hrama pa sve do 500. godine n. e.

U prvom stoljeću, svaki Jevrej se mogao baviti tumačenjem Tore. Ipak glavni njeni komentatori su bili soferi. Tora se tumačila usmeno, prenoseći se s koljena na koljeno. Tako je vremenom nastala Usmena Tora ( Tora šebeal pe ), koja će prerasti u Pisanu Toru ( Tora šebihtav ). Važno je istači da ova tumačenja nisu ulazila u Stari zavjet.

Zbirku usmenih komentara Tore u 2. stoljeću sastavio je Juda ( Jehuda ) Hanasi u Palestini. Ta zbirka zvala se Mišna ( ponavljanje ). Potom su soferi i rabini tumačili Mišnu, a zbirka tih tumačenja nazvana je Gemara ( upotpunjavanje ). Gemara ima dva dijela : Hagadu ( priča, predanje ), koja, kako joj i naziv kaže, sadrži literarni i vjerskofilozofski dio, i Halahu (propis), koja sadrži propise. Mišna i Gemara zajedno čine Talmud.

Historijske nedaće tjerale su Jevreje da mijenjaju neke propise Mojsijeva petoknjižja i da ih prilagođavaju novim situacijama i uvjetima. Talmud im je omogućavao da ostanu jedna zatvorena cjelina, da se snažno povezuju unutar lokalnih zajednica i da se te zajednice povezuju diljem svijeta.Jednoobraznost i snagu tim zajednicama davala je demokratska organizacija jevrejskih općina ustanovljenih na "Nauku" , tj. na učenjima Talmuda. Nakon razorenja Hrama, mjesto svećenika preuzeo je rabin ("učen čovjek"). Svaki član općine mogao je postati rabin ukoliko je učen, "uveden u Nauk". Ponegdje se - kao u Bosni - rabin naziva haham("pametan") ili gaon ("dostojanstvenik" ).

Druga čvrsta ustanova koju je formirao i svojim duhovnim sponama čuvao Talmud je jevrejska porodica. Naime, Talumd je do u detalje propisao odnose između muškarca i žene, roditelja i djeca, ženidbu, razvod braka, uključenje u jevrejsku porodicu, pravila i metode odgoja djece i punoljetnih mladića i djevojaka, itd.

Stranica srednjovjekovnog Jerusalemskog Talmuda iz Kaira.

Najcijenjeniji je Jerusalemski Talmud još poznat i kao Palestinski Talmud.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Steinberg, Paul; Greenstein Potter, Janet (2007). Celebrating the Jewish Year: The Fall Holidays: Rosh Hashanah, Yom Kippur. The Jewish Publication Society. str. 42. ISBN 9780827608429.
  2. ^ Steinsaltz, Adin (2009). "What is the Talmud?". The Essential Talmud (30th anniversary izd.). Basic Books. ISBN 9780786735419. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ Neusner, Jacob (2003). The Formation of the Babylonian Talmud. Wipf and Stock Publishers. str. ix. ISBN 9781592442195. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ Safrai, S. (1969). "The Era of the Mishnah and Talmud (70–640)". u Ben-Sasson, H.H. (ured.). A History of the Jewish People. Harvard University Press (objavljeno 1976). str. 379. ISBN 9780674397316.