Triparma

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Triparma
Odabrane vrste roda Triparma
Odabrane vrste roda Triparma
Sistematika
CarstvoPlantae
NatkoljenoHeterokonta
KoljenoOchrophyta
RazredBolidophyceae
RedParmales
PorodicaTriparmaceae
RodTriparma
  • Triparma columacea
  • Triparma eleuthera
  • Triparma laevis
  • Triparma mediterranea
  • Triparma pacifica
  • Triparma retinervis
  • Triparma strigata
  • Triparma verrucosa
Sinonimi
  • Bolidomonas

Triparma je rod jednoćelijskih algi iz porodice Triparmaceae, red Parmales. Na površini ćelije formiraju silicijske ploče koje pomažu u identifikaciji. "Triparma" se odlikuje trima štitastim pločama, svetri s triradijusnim nosačem, pločaste s nazubljenim krajevima i male ventralne ploče.[1] Prvi puta su ih opisali Booth & Marchant in 1987, a holotip je Triparma columacea.[2]

Ćelije predstavnika roda Triparma imaju dva oblika: pokretni, goli i nepokretni silicijski oklopljeni organizmi. Pokretne ćelije koje propeliraju dvije flagele nejednake dužine, tipske su za heterokonte. Nepokretni oblici nemaju flagele, već silikatni ćelijski zid, s karakterističnom morfologijom ploča: tri ploče štitnika, tri duguljaste ploče s pojasom, triradijalna dorzalna ploča sa zaobljenim krajevima i velika ventralna ploča. Oba oblika sadrže jedan dorzalni hloroplast koji sadrži hlorofile a i c 1-3 kao i fukoksantin. Obično su veličine 1-2 μm i uglavnom su sferni ili srcasti.[3] Rod „Triparma“ aktivno se proučava zbog bliskog odnosa s dijatomejama, a otkriveno je i da imaju različite reakcije na ograničavanje silicij-dioksida. Dok diatomeje prestaju rasti i dioba ćelije je inhibirana u uvjetima s niskim udjelom silicija, Triparma i dalje normalno raste i dijeli se čak i pri nanomolarnim koncentracijama silicij-dioksida, iako se ploče s silicijem više ne proizvode.[4] Fotosintetski pigmenti u hlorplastima bolidofita uključuju hlorofil c1, c2, c3, fukoksantin, diatoksantin, diadinoksantin.[5]

Sinonimi[uredi | uredi izvor]

Rod sada uključuje sve vrste iz nemonofilitskog roda „Bolidomonas“, prema Ichinomiya et al. (2016).[3][6]

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Konno, Susumu; Jordan, Richard W. (novembar 2007). "An amended terminology for the Parmales (Chrysophyceae)". Phycologia. 46 (6): 612–616. doi:10.2216/07-29.1.
  2. ^ Booth, Beatrice C.; Marchant, Harvey J. (juni 1987). "PARMALES, A NEW ORDER OF MARINE CHRYSOPHYTES, WITH DESCRIPTIONS OF THREE NEW GENERA AND SEVEN NEW SPECIES". Journal of Phycology. 23 (s2): 245–260. doi:10.1111/j.1529-8817.1987.tb04132.x.
  3. ^ a b Ichinomiya, Mutsuo; dos Santos, Adriana Lopes; Gourvil, Priscillia; Yoshikawa, Shinya; Kamiya, Mitsunobu; Ohki, Kaori; Audic, Stéphane; de Vargas, Colomban; Noël, Mary-Hélène; Vaulot, Daniel; Kuwata, Akira (22. 3. 2016). "Diversity and oceanic distribution of the Parmales (Bolidophyceae), a picoplanktonic group closely related to diatoms". The ISME Journal. 10 (10): 2419–2434. doi:10.1038/ismej.2016.38. PMC 5030691. PMID 27003244. Pristupljeno 10. 4. 2018.
  4. ^ Yamada, Kazumasa; Yoshikawa, Shinya; Ichinomiya, Mutsuo; Kuwata, Akira; Kamiya, Mitsunobu; Ohki, Kaori; Lovejoy, Connie (23. 7. 2014). "Effects of Silicon-Limitation on Growth and Morphology of Triparma laevis NIES-2565 (Parmales, Heterokontophyta)". PLoS ONE. 9 (7): e103289. doi:10.1371/journal.pone.0103289. PMC 4108440. PMID 25054645.
  5. ^ Dimier C, Giovanni S, Ferdinando T, Brunet C (april 2009). "Comparative Ecophysiology of the Xanthophyll Cycle in Six Marine Phytoplanktonic Species". Protist. 160 (3): 397–411. doi:10.1016/j.protis.2009.03.001. PMID 19375387.
  6. ^ "Genus Detail :: Algaebase". www.algaebase.org. AlgaeBase. Pristupljeno 11. 4. 2018.
  7. ^ M.D. Guiry (2016), AlgaeBase, World-wide electronic publication, National University of Ireland, Galway, pristupljeno 25. 10. 2016

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]