Urticaceae

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Porodica koprive
(Urticaceae)
Urtica dioica (žara)
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaAngiospermae
RazredEudicototledonae
RedLamiales
PorodicaScrophulariaceae
Sinonimi
Cecropiaceae C. C. Berg[1]

Urticaceae je porodica, koprivā ili žarā, iz velike grupe cvjetnica. Dobila je ime po tipskom rodu Urtica (kopriva). Urticaceae uključuju niz dobro poznatih i korisnih biljaka, uključujući koprive u rodu Urtica ( Boehmeria nivea ), māmaki (Pipturus albidus) i ajlai (Debregeasia saeneb).

Porodica uključuje oko 2.625 vrsta, grupiranih u 53 roda, prema bazi podataka Kraljevski og botaničkog vrta, Kew i Christenhusza i Bynga (2016).[2] Najveći rod je Pilea (500 do 715 vrsta), Elatostema (300 vrsta), Urtica (80), i Cecropia (75). Cecropia sadrži mnoge mirmekofte (koje nastanjuju mravi.)[3] Urticaceae se mogu naći širom svijeta, osim polarnih područja.

Opis[uredi | uredi izvor]

Vrste porodice Urticaceae mogu biti grmovi (npr. Pilea), lijane, ljekovite biljke (npr. Urtica i Parietaria) ili, rijetko, drveće (Dendrocnide, Cecropia). Njihovi listovi su obično cjeloviti i nose stipule. Često su prisutne i osobite (ubodne) dlake. Obično imaju jednospolne cvjetove, a mogu biti i monoecijske ili diecijske. Oni se oprašuju vjetrom. Većina njih raspršuje polen kada su prašnici zreli, kada se filamenti eksplozivno ispravljaju, što je osebujan i vidljivo specijaliziran mehanizam.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Muški i ženski c+cvijet kopriva roda Urtica

APG II sistem stavlja Urticaceae u red Rosales, dok ih stariji sistemi smatraju dijelom reda Urticales, zajedno s Ulmaceae, Moraceae i Cannabaceae. APG i dalje smatra "stare" Urticales monofiletskom grupom, ali ih ne prepoznaje kao poseban red.[4]

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Moderna molekularna filogenetika sugerira sljedeće odnose:[5][6] (see also [7][8][9][10][11][12][13][14][15][16]):

Moraceae (autgrupa)

Urticaceae
Urticeae

Laportea

Obetia

Urera pro parte

Touchardia

Urera pro parte

Poikilospermum

Girardinia

Dendrocnide

Discocnide

Nanocnide

Urtica (including Hesperocnide)

Elatostemateae

Procris

Pellionia

Elatostema

Myriocarpa + Gyrotaenia

Lecanthus

Pilea (including Sarcopilea)

Cecropieae

Coussapoa

Myrianthus

Cecropia

Leucosyke

Maoutia

Boehmerieae

Oreocnide

Phenax

Chamabainia

Gonostegia

Pouzolzia pro parte

Neodistemon

Rousselia

Hemistylus

Pouzolzia pro parte

Neraudia

Pipturus (including Nothocnide)

Boehmeria pro parte

Debregeasia

Astrothalamus

Archiboehmeria

Boehmeria pro parte

Sarcochlamys

Forsskaoleeae

Forsskaolea

Didymodoxa

Droguetia (including Australina)

Parietarieae

Parietaria

Soleirolia

Gesnouinia

Tribusi i rodovi[uredi | uredi izvor]

Bolesti[uredi | uredi izvor]

Urticaceae su podložne mnogim bakterijskim, virusnim, gljivičnim i nematodnim parazitskim bolestima. Među njima su:[18]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Germplasm Resources Information Network (GRIN) (17. 1. 2003). "Family: Urticaceae Juss., nom. cons". Taxonomy for Plants. USDA, ARS, National Genetic Resources Program, National Germplasm Resources Laboratory, Beltsville, Maryland. Arhivirano s originala, 12. 10. 2008. Pristupljeno 24. 4. 2008. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Christenhusz, M. J. M., and Byng, J. W. (2016). "The number of known plants species in the world and its annual increase". Phytotaxa. 261 (3): 201–217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Chomicki G, Renner SS. (2015). "Phylogenetics and molecular clocks reveal the repeated evolution of ant-plants after the late Miocene in Africa and the early Miocene in Australasia and the Neotropics". New Phytologist. 207 (2): 411–424. doi:10.1111/nph.13271. PMID 25616013.
  4. ^ Early Flowers and Angiosperm Evolution by Else Marie Friis, Peter R. Crane, Kaj Raunsgaard Pedersen - Cambridge University Press, 18. aug. 2011 - ISBN 0521592836
  5. ^ Wu Z-Y, Monro AK, Milne RI, Wang H, Liu J, Li D-Z. (2013). "Molecular phylogeny of the nettle family (Urticaceae) inferred from multiple loci of three genomes and extensive generic sampling". Molecular Phylogenetics and Evolution. 69 (3): 814–827. doi:10.1016/j.ympev.2013.06.022. PMID 23850510.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. ^ Wu Z-Y, Milne RI, Chen C-J, Liu J, Wang H, Li D-Z. (2015). "Ancestral state reconstruction reveals rampant homoplasy of diagnostic morphological characters in Urticaceae, conflicting with current classification schemes". PLoS ONE. 10 (11): e0141821. doi:10.1371/journal.pone.0141821. PMC 4631448. PMID 26529598.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. ^ Sytsma KJ, Morawetz J, Pires JC, Morden CW. (2000). "Phylogeny of the Urticales based on three molecular data sets, with emphasis on relationships within Urticaceae". American Journal of Botany. 87 (6): 162.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  8. ^ Sytsma KJ, Morawetz J, Pires C, Nepokroeff M, Conti E, Zjhra M, Hall JC, Chase MW. (2002). "Urticalean rosids: Circumscription, rosid ancestry, and phylogenetics based on rbcL, trnLF, and ndhF sequences" (PDF). American Journal of Botany. 89 (9): 1531–1546. doi:10.3732/ajb.89.9.1531. PMID 21665755.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  9. ^ Hadiah JT, Quinn CJ, Conn BJ. (2003). "Phylogeny of Elatostema (Urticaceae) using chloroplast DNA data". Telopea. 10 (1): 235–246. doi:10.7751/telopea20035618.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  10. ^ Datwyler SL, Weiblen G. (2004). "On the origin of the fig: Phylogenetic relationships of Moraceae from ndhF sequences". American Journal of Botany. 91 (5): 767–777. doi:10.3732/ajb.91.5.767. PMID 21653431.
  11. ^ Zerega NJC, Clement WL, Datwyler SL, Weiblen GD. (2005). "Biogeography and divergence times in the mulberry family (Moraceae)". Molecular Phylogenetics and Evolution. 37 (2): 402–416. CiteSeerX 10.1.1.418.1442. doi:10.1016/j.ympev.2005.07.004. PMID 16112884.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  12. ^ Monro AK. (2006). "The revision of species-rich genera: A phylogenetic framework for the strategic revision of Pilea (Urticaceae) based on cpDNA, nrDNA, and morphology". American Journal of Botany. 93 (3): 426–441. doi:10.3732/ajb.93.3.426. PMID 21646202.
  13. ^ Hadiah JT, Conn BJ, Quinn CJ (2008). "Infra-familial phylogeny of Urticaceae, using chloroplast sequence data". Australian Systematic Botany. 21 (5): 375–385. doi:10.1071/SB08041.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  14. ^ Conn BJ, Hadiah JT (2009). "Nomenclature of tribes within the Urticaceae". Kew Bulletin. 64 (2): 349–352. doi:10.1007/s12225-009-9108-4. JSTOR 20649663.
  15. ^ Kim C, Deng T, Chase M, Zhang D-G, Nie Z-L, Sun H. (2015). "Generic phylogeny and character evolution in Urticeae (Urticaceae) inferred from nuclear and plastid DNA regions". Taxon. 64 (1): 65–78. doi:10.12705/641.20. Arhivirano s originala, 1. 6. 2018. Pristupljeno 18. 9. 2019.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  16. ^ Treiber EL, Gaglioti EL, Romaniuc-Neto S, Madriñán S, Weiblen GD. (2016). "Phylogeny of the Cecropieae (Urticaceae) and the evolution of an ant–plant mutualism". Systematic Botany. 41 (1): 56–66. doi:10.1600/036364416X690633. PMC 4103470. PMID 25202490.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  17. ^ Deng Tao, Kim C, Zhang D-G, Zhang J-W, Li Z-M, Nie Z-L, Sun H. (2013). "Zhengyia shennongensis: A new bulbiliferous genus and species of the nettle family (Urticaceae) from central China exhibiting parallel evolution of the bulbil trait". Taxon. 62 (1): 89–99. doi:10.1002/tax.621008. JSTOR 24389315. Arhivirano s originala, 20. 1. 2018. Pristupljeno 18. 9. 2019.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  18. ^ "Common Names of Plant Diseases: Diseases of Foliage Plants (House Plants): Urticaceae". The American Phytopathological Society. 26. 3. 1993. Arhivirano s originala, 30. 11. 2011. Pristupljeno 18. 9. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  19. ^ Chase, A. R. (1983). "Influence of host plant and isolate source on Myrothecium leaf spot of foliage plants" (PDF). Plant Disease. 67 (6): 668–671. doi:10.1094/PD-67-668.
  20. ^ Nguyen, Thu Ha, Mathur, S. B., & Neergaard, Paul (1973). "Seed-borne species of Myrothecium and their pathogenic potential". Transactions of the British Mycological Society. 61 (2): 347–354, IN14–IN16. doi:10.1016/S0007-1536(73)80156-1.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]