Wākea

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

U havajskoj mitologiji, Wākea je bog neba i svjetlosti. Njegov pandan u maorskoj mitologiji je Rangi. Havajska riječ za nebo je lani.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

U mitologiji, Wākea predstavlja slobodni nebeski prostor, a njegova supruga površinu Zemlje.

Wākea je sin boga Kahika ("drevni") te unuk boga Welaʻahilaninuija, a oženio je Papahānaumoku, božicu Zemlje, koja je često poznata jednostavno kao Papa. Ona i Wākea su stvorili havajska ostrva te su postali preci plemića i kraljeva, dok su od Wākejine braće potekli sveštenici i podanici. Drevni Havajci su vjerovali da je i Wākea nekoć živio na Zemlji kao vrhovni poglavica (Aliʻi) te mu je Papa rodila kćer Hoʻohokukalani.[1]

Najpoznatiji mit o Wākeji i Papi uključuje njihovu kćer. Historičar David Malo je za ovu priču rekao da je "sumnjivog porijekla", ali je ona postala jedan od najpoznatijih havajskih mitova. Prema ovom mitu, Wākea se zaljubio u svoju kćer te je htio spavati s njom, ali se bojao Pape te je stoga naredio svom vrhovnom svešteniku da negdje odvede Papu. Wākea je tako dobio priliku te je imao seksualni odnos s Hoʻohokukalani, koja je rodila mrtvorođenog sina, koji je nazvan Haloa te je potom pokopan, a na tom mjestu je niknuo taro.[2] Wākea je dobio još jedno dijete, sina koji je također nazvan Haloa, a rodila ga je Hoʻohokukalani ili Papa.

Osim šta je bio Papin muž, Wākea je imao i seksualnu uniju s Hinom, božicom koja živi na Mjesecu te je jedna od najpoznatijih božanstava iz havajske mitologije.

Reference[uredi | uredi izvor]