Zarobljavanje države
Zarobljavanje države je vrsta političke korupcije u kojoj lični interesi značajno utiču na procese donošenja odluka u državi za vlastite prednost kroz nedopuštene i nerazumljive kanale. Utjecaj se ostvaruje kroz razne državne institucije, uključujući zakonodavstvo, izvršnu vlast, ministarstva i pravosuđe. Ovo je slično regulatornom zarobljavanju ali se razlikuje zbog šireg varijeteta tijela kroz koja može biti provedena, i zbog toga, za razliku od regulatornog zarobljavanja, utjecaj nije nikada očevidan.[1]
Zarobljavanje države je vrsta sistemske političke korupcije u kojoj privatni interesi značajno utiču na procese donošenja odluka u državi u svoju korist.
Pojam je prvi put upotrijebila Svjetska banka, oko 2000. godine, da opiše situaciju u određenim zemljama Centralne Azije koje prelaze iz sovjetskog komunizma. Konkretno, primijenjen je na situacije u kojima su male korumpirane grupe koristile svoj utjecaj na vladine službenike kako bi prisvojile vladine odluke kako bi ojačale vlastitu ekonomsku poziciju; članovi ovih grupa kasnije će postati poznati kao oligarsi.[2]
Navodi o zarobljavanju države doveli su do protesta protiv vlade u Bugarskoj 2013-2014 i 2020-2021 i Rumuniji 2017.,[3] i izazvali su stalne kontroverze u Južnoj Africi počevši od 2016.
Definisanje zarobljavanja države[uredi | uredi izvor]
Klasična definicija zarobljavanja države odnosi se na način na koji državni službenici, kompanije koje podržava država, privatne kompanije ili privatni pojedinci manipulišu formalnim procedurama (kao što su zakoni i društvene norme) i vladinom birokratijom, kako bi uticali na državnu politiku i zakone u njihovu korist.[4]
Zarobljavanje države nastoji uticati na formiranje zakona, kako bi se zaštitili i promovirali utjecajni akteri i njihovi interesi. Na taj način se razlikuje od većine drugih oblika korupcije koji umjesto toga traže selektivnu primjenu već postojećih zakona.[4]
Zarobljavanje države nije nužno nezakonito, ovisno o odluci same zarobljene države,[5] i može se pokušati putem privatnog lobiranja i utjecaja. Uticaj može biti kroz niz državnih institucija, uključujući zakonodavnu, izvršnu vlast, ministarstva i sudstvo, ili kroz korumpirani izborni proces. Sličan je regulatornom hvatanju, ali se razlikuje po obimu i raznolikosti područja pod utjecajem i, za razliku od regulatornog zarobljavanja, privatni utjecaj nikada nije otvoren.[6]
Zapadni Balkan[uredi | uredi izvor]
Zarobljavanje države na zapadnom Balkanu podriva proces proširenja EU, jača vladajuće stranke i slabi nezavisne institucije i političku opoziciju.[7][8]
Na primer, kroz klijentelističke mreže i imenovanja zasnovana na lojalnosti, vladajuća stranka Srbije, Srpska napredna stranka, je efektivno zauzela državu, što je rezultiralo gubitkom statusa 'slobodne' zemlje prema indeksu Freedom House.[9]
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ World Bank (2000). Anticorruption in Transition: Contribution to the Policy Debate. World Bank Publications. ISBN 9780821348024.
- ^ Crabtree, John; Durand, Francisco (2017). Peru: Elite Power and Political Capture. London, United Kingdom: Zed Books Ltd. str. 1. ISBN 978-1-78360-904-8.
- ^ "Romanian Democracy at Grave Danger". Arhivirano s originala, 10. 12. 2019. Pristupljeno 23. 12. 2023.
- ^ a b Hellman, Joel S.; Jones, Geraint; Kaufmann, Daniel (septembar 2000). "Policy Research Working Paper 2444: "Seize the State, Seize the Day": State Capture, Corruption, and Influence in Transition" (PDF). The World Bank.
- ^ Kaufmann, Daniel; Vicente, Pedro C. "Legal Corruption (October 2005)" (PDF). Pristupljeno 7. 4. 2017.
- ^ World Bank (2000). Anticorruption in Transition: Contribution to the Policy Debate. World Bank Publications. ISBN 9780821348024.
- ^ Lemstra, Maarten. "The Destructive Effects of State Capture in the Western Balkans" (PDF). Clingendael.
- ^ Djokić, Katarina; Djordjević, Saša; Ignjatijević, Marija (2020). "State Capture in Serbia — A Conceptual and Contextual Introduction". Security Sector Capture in Serbia. Belgrade Centre for Security Policy: 11–19.
- ^ "Nations in Transit 2020" (PDF). Freedom House.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kratka-historija-korupcije-u-bih Kratka historija korupcije u BiH