Zdenko Lešić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Zdenko Lešić (2. januar 1934-18. maj 2018) bio je kritičar, esejist, prozajist. Diplomirao (1957) i doktorirao (1965), tezom o književnom djelu I. G. Kovačića, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na kojem je bio profesor teorije književnosti do penzionisanja 2004. Redovni je član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 2002. Njegov se naučni interes kretao od problema jezika u književnosti, teorije književne povijesti do teorije drame i književnosti avangarde. Pisao je i o hrvatskom pjesništvu, posebno o A. B. Šimiću, M. Krleži, T. Ujeviću i I. G. Kovačiću. Prevodio je s engleskoga za pozorište, a u novije doba i s korejskog jezika.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Zdenko Lešić rođen je 1934. na otoku Ugljanu kraj Zadra. Djetinstvo je proveo na dalmatinskim otocima (Ugljan, Brač, Vis). Godine 1940. s roditeljima je došao u Sarajevo gdje je završio osnovnu, učiteljsku i višu pedagošku školu.

Od 1952. do 1954. radio je kao nastavnik u osnovnoj školi u Kreševu. Filozofski fakultet (Odsjek za historiju jugoslavenskih književnosti) završio je 1957. i bio odmah izabran za asistenta na predmetu Teorija književnosti. Godine 1965. odbranio je doktorsku disertaciju pod naslovom Književno djelo Ivana Gorana Kovačića. Iste godine izabran je za docenta na predmetu Teorija književnosti.

Godine 1971. izabran je za vanrednog, a 1977. za redovnog profesora Filozofskog fakuleta Sarajevo. U međuvremenu je kao nastavnik gostovao u Školi za istočnoevropske i slavenske studije Londonskog Univerziteta (1967–1969), na Columbia University u New Yorku (1974) te na Indiana University Bloomington, SAD (1987–1988).

Nakon dvije godine provedene u opkoljenom Sarajevu, krajem 1993. po pozivu Britanskog Savjeta prihvatio je da radi kao profesor na Londonskom Univerzitetu. U Londonu je ostao dvije godine, a zatim je odtišao u Seul (1996–1999.) na Korejski univerzitet za strane studije gdje je ostao tri godine. Godine 1999. vratio se u Sarajevo i bio ponovno izabran za redovnog profesora na predmetu Teorija književnosti na Filozofskom fakultetu. Penzionisan je 1. januara 2004. godine.[2]

Lešićev naučni rad obuhvata široku oblast teorije književnosti i metodologije proučavanja književnosti (Jezik i književno djelo 1971, Moderna tumačenja književnosti, 1981; Književnost i njena istorija, 1985, Nova čitanja, 2003, Novi istoricizam i kulturni materijalizam 2003, Teorija književnosti, Sarajevo 2006, Beograd 2008; Suvremena tumačenja književnosti, 2007).

Posebno je značajan njegov trotomni prikaz historije dramskih teorija pod naslovom Teorija drame kroz stoljeća (tom I 1977, tom II 1979; tom III 1990). Kao književni historičar bavio se raznim pojavama u južnoslovenskim književnostima, od književnog djela Ivana Gorana Kovačića (Polja svjetla i tamna, 1971), preko poezije najznačajnih srpskih i hrvatskih pjesnika iz 20-tih godina XX stoljeća (Klasici avangarde), do pripovijedne književnosti u Bosni i Hercegovini (Pripovjedači, 1988, Pripovjedačka Bosna, u dva toma, 1990).

Lešić je autor 15 knjiga (od kojih su neke višetomne, a neke su doživjele više izdanja) te stotinjak naučnih i stručnih radova, objavljenih u različitim domaćim i stranim časopisima i zbornicima.

Autor je i dva romana (Sarajevski tabloid, Split 2001; Knjiga o Tari, Sarajevo 2004; Novi Sad 2009). Objavio je i više prijevoda s engleskog jezika.

Uz svoju naučnu, vršio je i neke društvene dužnosti, za što je odlikovan Ordenom zasluga za narod sa srebrenim zracima, a dobitnik je i Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva te nagrade “Veselin Masleša” za naučni rad. Bio je član Savjeta Međunarodnog udruženja prevodilaca te osnivač i predsjednik PEN Centra BIH.

Za dopisnog člana ANUBiH izabran 1987, a za redovnog člana 2002. godine.

Lešić je preminuo 18. maja 2018. u Sarajevu, gdje je i sahranjen na gradskom groblju Bare.[3]

Objavljene knjige[uredi | uredi izvor]

  • Polja svijetla i tamna, 1971.
  • Jezik i književno djelo, 1971, 1974, 1979, 1983, 1988.
  • Teorija književnosti, 1972, 1974, 1975, 1977, 1980.
  • Teorija drame kroz stoljeća I, 1977.
  • Poezija i pozorište, 1978.
  • Teorija drame kroz stoljeća II, 1979.
  • Ivan Goran Kovačić, 1984.
  • Književnost i njena istorija, 1985.
  • Klasici avangarde, 1986.
  • Pripovjedači, 1988.
  • Pripovjedačka Bosna I i II, 1990.
  • Teorija drame kroz stoljeća III, 1990.
  • Djeca Atlantide, Glasovi iz bivše Jugoslavije, 1994.
  • Sarajevski tabloid, 2001.
  • Nova čitanja, 2003.
  • Knjiga o Tari, 2004.
  • Teorija književnosti, 2005.
  • Suvremena tumačenja književnosti, 2006.

Prevodi[uredi | uredi izvor]

  • Otto Jaspersen, JEZIK, NAROD I POJEDINAC, 1970.
  • Joe Orton, PLJAČKA, drama, 1970.
  • David Mercer, BELCEROVA SREĆA, drama, 1972.
  • Tom Stoppard, PRAVI INSPEKTOR DOBERMAN, drama, 1974.
  • Ch'on Sang Pyong, POVRATAK U NEBO, pjesme, s korejskog, sa Kim Ji-hyang.
  • Glowacki, U LOVU NA ŽOHARE, drama, 1999.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • 1972. - Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva;
  • "Veselin Masleša", godišnja nagrada BiH za naučno djelo, 1973.
  • Nagrada izdavačkog preduzeća "Svjetlost", 1986.
  • Dvadesetsedmojulska nagrada BiH, 1986.
  • Nagrada udruženja književnika BiH, 1987.
  • Nagrada izdavačkog preduzeća "Veselin Masleša", 1988.
  • Nagrada Željezare Sisak za najbolje esejističko djelo u SFRJ, 1989.
  • Hellman-Hammet Fund for Free Expression Award, USA, 1993.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dejan Duda, Lešić Zdenko, “Krležijana 1 (A-LJ), Leksikografski zavod ‘Miroslav Krleža’, Zagreb 1993, 5443.
  • Veselko Koroman, Lešić Zdenko, “Veselko Koroman, Kronološka bio-bibliografija hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine”, Hrvatska misao II/6, Sarajevo 1998, 184.
  • Mirko Marjanović, Lešić Zdenko, “Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas”, Hrvatska misao IV/14, Sarajevo 2000, 59.
  • Stijepo Mijović Kočan, Lešić Zdenko, “Jugoslovenski književni leksikon, Drugo dopunjeno izdanje”, Matica srpska, Novi Sad 1984, 426.
  • Miodrag Vulin, Lešić Zdenko, “Leksikon pisaca Jugoslavije III (K-LJ)”, Matica srpska, Beograd 1987, 643.
  • Dopisni član Zdenko Lešić, “Individualne aktivnosti članova Akademije”, Ljetopis ANU BiH 26 (za 1998. i 1999.), Sarajevo 2000, 133.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kragić, Bruno, ured. (2001). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 978-953-268-038-6. Pristupljeno 25. 1. 2023.
  2. ^ Pranjko, Klara (2013). "Hrvatski biografski leksikon". lzmk. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 15. 1. 2023.
  3. ^ "Umro profesor Zdenko Lešić". Oslobođenje. 20. 5. 2018. Pristupljeno 23. 5. 2018.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]