Bilal ibn Rebbah

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Bilal ibn Rebbah (arapski: بلال بن رباح), Etiopljanin rođen u Meki rođen u kasnom 6. vijeku, negdje između 578 i 582.

Poslanik Muhammed je odabrao Bilala za svog mujezina. Bio je znan po svom prelijepom glasu kojim je zvao ljude na molitvu. Njegovo ime se može također izgovarati kao Bilal ibn Rijah ili Bilal ibn Ribah. Također je bio poznat kao Bilal Etiopljanin. Umro je u periodu između 638 i 642, otprilike kada je imao 60 godina.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Veoma malo se zna o Bilalovoj mladosti. Poticao je iz siromašne porodice, i bio je jedan od prvih doseljenika u Meku.

Rodoslovlje[uredi | uredi izvor]

Njegov otac se zvao Rebbah, a majka Džumanah, što se također izgovara i kao Hamamah. Njihovo prezime je bilo Ebu Abdillah i Ebu Omer. Opisivan je kao osoba veoma crnog tena, mršav, veoma visok, guste kose i rijetke brade.

Život kao rob[uredi | uredi izvor]

Bilal je bio rob u vlasništvu Umeja ibn Khalaf-a, i njegovog sina Safvana iz plemena Kurejš. Među njihovim zadacima bilo je čuvanje stada kamila.

Bilal je prvi put čuo za Poslanika s.a.v.s. kada je njegov gospodar govorio gostima o njemu sa bijesom, prkosom i zlobom. Bilal ga je čuo kako kaže:

"Muhammed nije nikada bio lažov, mađioničar ili lud, ali mi moramo da ga tako prikazujemo dok ne okrenemo protiv njega sve koji ga slijede u njegovoj religiji"

Bilal je shvatio da njegovi gospodari imaju tri osnovna razloga za mržnju prema Muhammedu:

  1. Muhammed je osporio tradicionalnu religiju Kurejšija
  2. Bojali su se da će se ekonomski status Kurejšija smanjiti ako ljudi prestanu dolaziti u Meku da se mole idolima.
  3. Smetao im je ponos plemena Benu Hašim zbog Poslanika iz njihovog plemena.

Bilo kako bilo, kada je Bilal čuo govor Poslanika, on je odlučio da primi islam.

Bilalov gospodar Umeja ibn Khalaf se zabrinuo zbog primanja islama od strane jednog od robova i počeo da ga muči da bi ga natjerao da odustane od svoje nove vjere. Bilal je izdržao razna mučenja uključujući to da je morao ležati nag na vrućem ugljenu. Svi pokušaji da Bilal odbaci novu vjeru su propali.

Prema Ibn Ishaku, piscu biografije Poslanika s.a.v.s., Bilalov gospodar "odveo bi ga po najvrelijem dijelu dana i bacio ga na leđa na dolinu i postavio mu veliki kamen na grudi", i tada bi mu govorio da će ga pustiti tek kad odbaci Muhammedovo učenje, ili kad umre.

Prema drugim izvorima, Bilal je odvođen na užareni pijesak Arapske pustinje. Na grudi bi mu položili težak kamen, a jedan čovjek bi se popeo i skakao po tom kamenu, pokušavajući da ga dokrajči. Iako je pod tim kamenom bio jedva mogao govoriti, jedino što se čulo od njega bilo je: "Ehad, ehad! (Jedan [Bog], Jedan [Bog])"

Nakon što su ga mučili čitav dan, predvečer bi mu vezali uže oko vrata i vodili ga oko planina i ulica Meke. Bilal je i dalje ponavljao: "Jedan... Jedan"

Ova mučenja su se nastavila sve dok Ebu-Bekr nije to vidio i povikao:

"Zar nemate straha od Boga, kada mučite tog jadnog čovjeka na taj način. Koliko još namjeravate nastaviti"
Umeja mu odgovori sa podsmijehom: "Ti si taj koji ga je doveo do ovoga, ti ga i spasi"

Ebu-Bekr reče, "Zar ubijate čovjeka zato što kaže, 'Allah je moj Gospodar?'" Tada povika na Umeju: "Uzmi više nego što vrijedi i oslobodi ga"

Umeja prihvati njegovu ponudu, jer mu je bilo profitabilnije da ga proda nego da ga ubije, čak je rekao i da bi ga dao za bilo koju cijenu osim za jednu uncu zlata, a Ebu-Bekr mu na to odgovori da bi ga kupio i za bilo koju cijenu, osim ako bi on tražio preko 100 unci zlata.

Nakon toga, Ebu-Bekr je odveo Bilala kući, zbrinuo ga, izliječio ga i na poslijetku ga oslobodio u potpunosti.

Za vrijeme Poslanika[uredi | uredi izvor]

Mujezin[uredi | uredi izvor]

Postoje različite predaje o tome kako je Abdullah ibn Zeid došao kod Poslanika i rekao mu za san u kojem je sanjao ezan kao islamski poziv na molitvu, međutim svi se slažu da je Bilal bio mujezin koji je proučio prvi ezan.

Kasnije su neki ljudi predlagali da ta čast pripadne nekom drugom zbog Bilalovog slabog izgovora arapskog slova šin, koga je izgovarao kao sin. Međutim, Poslanik se na ovo jako naljutio i rekao da je Bilalovo sin u ušima Allaha isto kao šin, misleći pri tome da Bog ne gleda na fizičku manifestaciju koliko na čistoću srca.

Hidžra[uredi | uredi izvor]

622 godine, za vrijeme Hidžre, Bilal se također preselio u Medinu i preko deset narednih godina pratio Poslanika na svim njegovim vojnim ekspedicijama, i pomagao mu kao mačonoša i stjuart, ali također i kao mujezin. Također se brinuo o Muhammedovom koplju koje je korišteno od 624 pa nadalje za pokazivanje smjera molitve.

Učestvovao je u bitki na Bedru, gdje je ubio čovjeka koji ga je mučio ranije, Umeju ibn Khalafa. Također je bio u svim važnijim bitkama i događajima, kao što su Bitka kod Uhuda i Bitka na Hendeku.

Nakon Poslanika[uredi | uredi izvor]

Postoje kontradiktorni izvještaji o tome šta se desilo sa Bilalom nakon smrti Poslanika Muhammeda 632. godine. Ono što izgleda sigurno je da se Bilal pridružio muslimanskoj vojsci u Siriji.

Sunitsko viđenje[uredi | uredi izvor]

Neki sunitski izvori govore da je nakon što je Ebu-Bekr postao halifa, Bilal nastavio da poziva vjernike na molitvu kao njegov mujezin, ali da je za vrijeme hilafeta Omera r.a. odbio da nastavi u istom obimu.

Drugi autori govore da je Poslanikova smrt značila kraj Bilalove karijere mujezina i da je zvao vjernike na molitvu još samo dva puta u životu: jednom u Siriji, zbog počasti posjete Omera r.a. i drugi put u Medini, zbog izrazite želje Poslanikovih unuka.

Šiitsko viđenje[uredi | uredi izvor]

Šiitski izvori tvrde da je Bilal prestao mujeziniti ezan i otišao u Siriju nakon što je Poslanik umro i nakon što je, po njihovoj tvrdnji, oteto pravo Aliji r.a. na hilafet.

Neki izvori navode da je Ebu-Bekr naredio Bilalu da ostane u njegovoj ličnoj službi (asocirajući na službu kao rob), navodeći da je Bilal to odbio, te da su se Ebu-Bekr i Omer rasrdili na njega. Čak tvrde da ga je nakon toga Omer r.a. protjerao iz Medine, te da je to bio razlog zbog kojeg je Bilal otišao u Siriju. (izvor)

Smrt[uredi | uredi izvor]

Bilal je umro između 638. i 642., dok se tačno vrijeme smrti i mjesto na kojem je pokopan ne zna zasigurno.

Ostavština[uredi | uredi izvor]

Ako postoje neslaganja o životu i smrti Bilala, njegova važnost je na svim nivoima neosporna. Afrički muslimani posebno osjećaju bliskost sa ovim čovjekom, jer on je bio Etiopljanin, koji je pored toga bio jako blizak sa Poslanikom i predstavlja model čvrstoće i odanosti vjeri. Osim toga, on predstavlja najbolju sliku čistoće islama, gdje je u jednom robovlasničkom sistemu, iznikla vjera koja nije mjerila čovjeka ni kroz nacionalnost, ni kroz socijalni status, ni kroz boju kože, nego kroz pobožnost.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]