Ljeskovik (Srebrenica)
Ljeskovik | |
|---|---|
(naselje) | |
  Ljeskovik | |
| Koordinate: 44°00′34″N 19°19′35″E / 44.0094°N 19.3264°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina | Srebrenica |
| Nadmorska visina | 810 – 950 m |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 66 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 56 |
| Matični broj | 223662[1] |
| Matični broj općine | 20567 |
Ljeskovik je naseljeno mjesto u općini Srebrenica, Bosna i Hercegovina.
Opći podaci[uredi | uredi izvor]
Naselje se nalazi u jugozapadnom dijelu općine Srebrenica, u regiji Osat. Od grada Srebrenice udaljeno je 23,6 km, a povezano je dijelom asfaltnog puta (18 km) i makadamom (5,6 km). Smješteno je u gornjem, stepenastom dijelu padine planinske kose Glize. Stepenasti dio padine vjerovatno predstavlja fosilni ostatak klizišta koje danas predstavlja stabilnu padinu. Dijelovi naselja smješteni su na različitim nadmorskim visinama od 810 do 950 m. Sastoji se iz zaseoka Ljeskovik i Markovići. Površina katastarske općine iznosi 20,1 km2, od čega je 18,7% u privatnom vlasništvu. Djeca iz Ljeskovika pohađala su četverogodišnju osnovnu školu u Radoševićima, a više razrede u OŠ Osatica. Nekoliko godina poslije povratka bošnjačkog stanovništva, 2003. je izgrađena četverogodišnja škola u Ljeskoviku. Vjerske obaveze su izvršavane u džamiji u Klotjevcu.
Historija[uredi | uredi izvor]
Područje Ljeskovika bilo je naseljeno u srednjem vijeku, a vjerovatno i ranije. U blizini naselja nalaze se tri nekropole sa stećcima:
- na lokalitetu Mramorje nalazi se 18 stećaka u obliku sanduka i sarkofaga.
- na lokalitetu Zaelisije, u blizini starog mezarja u Markovićima, nalaze se četiri stećka u obliku sanduka i sarkofaga.
- na lokalitetu Zlatovo, nedaleko od Mramorja, nalazi se nekropola sa osam stećaka.
Spominje se u osmanlijskom defteru iz 1604, kada se navodi da u Ljeskoviku živi 45 muslimana i osam nemuslimana.
Do jula 1995, ubijena je 21 osoba iz Ljeskovika, uključujući dvije žene, prosječne starosti 30 godina. Tokom Srebreničkog genocida, ubijeno je 96 muškaraca, uključujući 14 maloljetnika, prosječne starosti 34,3 godine.
U periodu od 2000. do 2005. u Ljeskovik se vratilo 36 domaćinstava sa 120 članova, a obnovljene su 33 kuće. Na području Federacije BiH nastanilo se 175 osoba porijeklom iz Ljeskovika, od čega 114 u Tuzlanskom kantonu, 53 u Kantonu Sarajevo i osam u Zeničkom-dobojskom kantonu, u naselju Vozuća. Značajan dio stanovnika iselio se izvan Bosne i Hercegovine, od čega 122 u SAD, 38 u Švedsku, 19 u Dansku, 17 u Francusku, četiri u Njemačku i 14 u ostale evropske države.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Bošnjačko stanovništvo uglavnom čine potomci muhadžira koji su tokom 19. vijeka protjerani iz zapadne Srbije, uglavnom iz Sokolske nahije.
Na popisu 1879. u Ljeskoviku je živjelo 187 osoba, 1885. 218, 1895. 248, 1910. 248, 1921. 202, 1948. 269, 1953. 287, a 1961. 336.
Na svim popisima stanovništvo je gotovo isključivo bilo bošnjačko. Ukupan rast stanovništva u periodu od 1879. do 1991. iznosio je 188%. Rast broja domaćinstava u periodu od 1895. do 1991. iznosio je 88%, dok se prosječna veličina domaćinstva povećala sa 4,9 članova na 5,6 članova. Broj kuća porastao je od 1879. do 1991. za 326%. Privredno aktivno stanovništvo se 1991. bavilo poljoprivredom (48 osoba), industrijom i rudarstvom (39 osoba), građevinarstvom (sedam osoba), šumarstvom (četiri osobe), trgovinom (četiri osobe) i vodoprivredom i zanatstvom po jedna osoba. Pismenost je 1953. iznosila 16%, a 1991. 85%. Osnovno obrazovanje završile su 104 osobe (12 žena), srednje 32 (tri žene), a visoko jedan muškarac.
| Sastav stanovništva – naselje Ljeskovik | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[2] | 1991.[3] | 1981.[4] | 1971.[5] | ||||
| Osoba | 66 (100,0%) | 538 (100,0%) | 511 (100,0%) | 407 (100,0%) | |||
| Bošnjaci | 66 (100,0%) | 536 (99,63%)1 | 507 (99,22%)1 | 406 (99,75%)1 | |||
| Ostali | – | 2 (0,372%) | 2 (0,391%) | 1 (0,246%) | |||
| Hrvati | – | – | 1 (0,196%) | – | |||
| Makedonci | – | – | 1 (0,196%) | – | |||
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jahić Sead, Kulenović Salih i Suljić Alija (2012). Bošnjačko-muslimanske familije Osata nekad i danas. 150 godina od protjerivanja muslimana iz Kneževine Srbije: Zbornik radova. Orašje: Medžlis IZ Orašje i Muftijstvo tuzlansko.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 31. 12. 2015.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 97)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 31. 12. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 31. 12. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 31. 12. 2015.
