Odbojka

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Odbojka

Odbojka je Olimpijski sport u kojem dvije ekipe, koje dijeli visoko postavljena mreža, koriste svoje šake i ruke ili (rijetko) ostale dijelove tijela kako bi vratili loptu preko mreže u polje protivničke ekipe. U toku utakmice na terenu se mora nalaziti šest igrača (tri naprijed i tri nazad). Svaki tim ima tri poteza da prebace loptu preko mreže. Poen se dobija ako lopta pogodi pod u protivničkom terenu, ako protivnik napravi "faul" ili ako protivnik ne uspije na ispravan način vratiti loptu.

Historija[uredi | uredi izvor]

Bulgaria-serbia volley 2012.jpg

Odbojka je nastala 1895. godine i njen nastanak se vezuje za William G. Morgana. Prvobitan naziv odbojke bio je mintonette, a 1896. odigrana je prva utakmica odbojke. U početku se igralo sa košarkaškom loptom, ali je zbog prevelike težine 1990. izmišljena posebna lopta za odbojku. 1917. odbojka je stigla u Evropu, a 1918. broj igrača je smanjen na šest. Danas je odbojka veoma rasprostranjena i popularna igra i postoji kao disciplina na Olimpijskim igrama.

Pravila[uredi | uredi izvor]

Odbojka je sport koji obiluje brzinom i svestranim pokretima tijela pa se od igrača očekuju brze reakcije, sabranost i trenutna snalažljivost. Glavna obilježja današnjih nacionalnih selekcija su snaga i visina, ali sposobnost ekipe i trenera da razvije nove taktike i strategije igre je ono što donosi uspjeh na utakmicama.

Odbojkaški teren

Teren[uredi | uredi izvor]

Odbojka se igra na terenu dužine 18 metara i širine 9 metara, podijeljenog na dva polja dimenzije 9x9 metra, sa mrežom širine 1 metar, a koja je postavljena na visinu od 2,43 metra za muškarce i 2,24 metra za žene.Dužina mreže je 8,90m.

Postoji i linija udaljena 3 metra od mreže u oba polja, koja se smatra "linijom napada". Ova linija dijeli polje u "zadnji red" i "prednji red".oni su poredani po 3 metra svako polje, polje odbrane i polje napada Nakon što ekipa dobije servu, igrači se moraju rotirati u smijeru kazaljke na satu, tako da igrač, koji je bio na poziciji "2", ide na poziciju "1" i tako dalje, a igrač sa pozicije "1" ide na poziciju "6".

Polje svake ekipe okružno je sa slobodnom zonom, od minimalno 3 metra širine, u koju igrači mogu ući i igrati nakon serve. Sve linije, koje označavaju granice terena i zone napada, se farbaju u okviru dimenzija terena i zbog toga su dio polja ili zone. Ako lopta pogodi liniju, to se smatra "dobrom loptom", tj. poenom. Antena se postavi sa obje strane mreže, okomito na graničnu liniju terena. Lopta, koja prelazi preko mreže, mora u potpunosti preći između antena (ili njhivog produžetka prema stropu) bez da ih dodirne.

Elementi tehnike igre[uredi | uredi izvor]

Servis[uredi | uredi izvor]

To je početni udarac kojime počinje svaki poen, izvodi se na početku seta i poslije svake pogreške. Igrač mora udariti loptu tako da lopta pređe mrežu i pogodi unutar terena protivnika. Postoje dvije vrste servisa - gornji i donji, ali danas u vrhunskoj odbojci više niko ne servira donji servis. Najpopularniji servis je servis u skoku koji može biti jako težak za prijem ako ima veliku brzinu i rotaciju.

Odbijanje podlakticama (prijem servisa, odbrana polja)[uredi | uredi izvor]

Primjenjuje se kod primanja protivničkog servisa, odbrane polja i prijema odbijenih lopti od bloka. Ruke se spajaju u tzv. čekić, podlaktice su paralelne i unutarnji dio podlaktica je okrenut prema gore. Ovaj način odbijanja se koristi za prvi dodir s loptom kod prijema servisa i za efiksanu odbranu polja kod smečiranja protivničkih napadača. U današnje vrijeme kada je uveden libero kao igrač specijaliziran za ovu tehniku, libero preuzima glavni dio odbrane terena kako u prijemu servisa tako i u odbrani od protivničkog smeča.

Dizanje[uredi | uredi izvor]

Dizanje je usmjereno odbijanje lopte iznad glave koje se koristi da bi promijenilo smjer lopte od primljenog servisa i što bolje pozicioniralo loptu napadaču (smečaru). Tehničar najčešće odigrava drugu loptu u akciji. Dizanje je glavni taktički dio odbojke jer tehničar mora biti toliko dobar da svojim napadačima omogući napad na mjestima gdje je blok protivnika najslabiji. Zato mora uz svoje igrače stalno pratiti i protivničke, pogotovo njihovo kretanje na mreži. U pravilu danas u postavi igra jedan dizač, no postoje još i ekipe koje igraju s dva dizača.

Pucanje (smeč, smeš)[uredi | uredi izvor]

Ovo je najefikasniji i najatraktivniji oblik upućivanja lopte u polje protivnika, a time i postizanja poena. Lopta, dignuta iznad nivoa mreže, hvata se u skoku u najvišoj mogućoj tački i što većom brzinom i što strmije upućuje u protivničko polje.

Blok[uredi | uredi izvor]

Blok je prva linija odbrane u odbojci i najefikasnija odbrana od smeča. Za blokiranje su zadužena tri igrača koja se nalaze na mreži. Oni mogu postaviti blok tako da prate protivničkog tehničara i njegovo dizanje, pa se ravnaju po njemu ili da prije same akcije protivnika odluče da li će pokušati blokirati brzi napad sa sredine mreže. Glavna odlika dobrog bloka je prelazak rukama na drugu stranu mreže u trenutku skoka, jer ako ruke blokera stoje ravno na bloku dobar smečer će to znati iskoristiti tako da će bloker na kraju izblokirati smeč, ali na svoju stranu, najčešće sam sebi pod noge.

Odbojkaška takmičenja[uredi | uredi izvor]

Takmičenja za reprezentacije[uredi | uredi izvor]

Takmičenja za klubove[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: