Č

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Č
Abeceda bosanskog jezika
Aa Bb Cc Čč Ćć
Dd Dždž Đđ Ee Ff
Gg Hh Ii Jj Kk
Ll Ljlj Mm Nn Njnj
Oo Pp Rr Ss Šš
Tt Uu Vv Zz Žž

Č je 4. slovo bosanske abecede. Označava bezvučni alveopalatalni afrikatni suglasnik. U abecedu ga je uveo Ljudevit Gaj iz češkog, a koristi se i u abecedama srpskog, hrvatskog, slovenskog, slovačkog, litvanskog, letonskog i bosanskog jezika. MFA vrijednost ovog slova je /tʃ/.

Pravila[uredi | uredi izvor]

1. dolazi u riječima kojima postanak nije vidljiv:

bačva, bič, račun, čaša, tačka, večer, vrč, pčela, ključ, hlače, lopoč, Beč…

2. u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k, c:

jak : jači; zec : zeče, zečji; stric : stričev

iznimke: liješće, triješće, plješćem, pritišćem, stišćem

3. u sufiksima:

-ač igrač

-ača jabukovača

-čica grančica

-čina cjevčina

-čić kamenčić

-če pastirče (samo za živo)

-ič vodič, branič, gonič (danas neplodan sufiks)

-ičar antologičar

-ički tehnički

4. u slovenskim, ruskim, bugarskim, češkim, slovačkim prezimenima

Oton Župančič, Lav Nikolajevič Tolstoj, Miletič, Belič, Palkovič

5. u anglizmima i talijanizmima

čizburger, kapučino

Informatičko kodiranje[uredi | uredi izvor]

Kod za TeX/LaTeX[uredi | uredi izvor]

U LaTeX-u je moguće kreirati i malo i veliko slovo u tekstu.

  • Za slovo č se koristi kod \v{c}.
  • Za slovo Č se koristi kod \v{C}.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]