A

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

A je prvo slovo u latiničnoj abecedi, u glagoljskoj i ćirilićnoj azbuci, i u svim alfabetima koji su nastali od feničkog. U semitskim pismima A je znak za grleni suglasnik, a danas je obično znak za vokal jednak ili sličan bosanskom a. Označava niski srednji samoglasnik. U grupi glasova a predstavlja najveći razmak između gornje i donje vilice.

Također može značiti i:

  • jedan od suprotnih veznika
  • znak za broj 1 u grčkom pismu (α), u glagoljici i ćirilici.
  • muzički ton a, šesti ton C-dur skale. Također i akord, koji se zasniva na tom tonu i za tonalitet A-dura, odnosno a-mola. Ton a služi za akordiranje instrumenata u orkestru. U Evropi je visina tona a određena sa 435 herca, a u SAD 440.
  • latinska skraćenica za anno (godine).
  • skraćenica za površinsku mjeru ar (100 m2).
  • u fizici oznaka za ubrzanje (a)
  • u SI sistemu znak za jedinicu jačine električne struje amper (A) i prefiks ato (a, 10−18)
  • u algebri, znak za određenu veličinu (a).
  • u geometriji, oznaka za pravac (a) i tačku (A).
  • u logici, simbol za afirmativni sud (A).
  • u posuđenicama grčkog i latinskog porijekla "a" je prefiks, koji označava negaciju ili nedostajanje nečeg ("a privativum"), npr. a-političan, a-simetrija, a-moralan.
  • s naglaskom (à), oznaka cijene (franc. à po).
  • međunarodnu automobilsku oznaku za Austriju.

Historija[uredi | uredi izvor]

Oblik slova potiče od egipatskog hijeroglifa, šematizirane slike volovske glave. Na hebrejskom jeziku alef znači bik. Odatle dolaze nazivi alef (hebr.), alfa (grč.), elif (arap.).

Egipatski hijeroglif
Egipatski hijeroglif
Proto-semitic ox head
Proto-semitski
hijeroglif
Feničko alef
Feničko alef
Greek alpha
Grčko alpha
Etruščansko A
Etruščansko A
Rimsko A
Rimsko A