Župa Komska

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

U široj okolini Konjica, u ranije doba srednjeg vijeka, postojali su župa Neretva, župa Zagorje (kraj oko Bjelimića, sa lijeve strane rijeke Ljute) i dio Komska župa (odgovara približno današnjoj MZ Bjelimići). Najstariji spomen župe "Neretva" zabilježen je u Ljetopisu popa Dukljanina, pisanom polovinom 12. vijeka. Ona se prostirala između župa Rame i Koma. Prema Ljetopisu, osim ostalih župa, pripadala je oblasti Podgorja. Pretpostavlja se da je već polovinom 11. vijeka ova župa bila priključena bosanskoj državi. Od tada do dolaska bana Tvrtka na vlast 1353. godine imala je poseban status u bosanskoj državi[potreban citat] (Anđelić, 1982, 108-110).

Komskom župom je upravljala plemićka porodica Sankovići. Ta župa je bila jedan od njihovih glavnih posjeda. Pored zemljoradnje i stočarstva u Komskoj župi je bilo veoma razvijeno rudarstvo. Rudokopi su se nalazili na Kuli, te u Razićima i Dudlama. Stanovništvo se također bavilo lovom, ribolovom i pčelarstvom. Pojedina sela imala su zadatak da Sankoviće obezbjeđuju medom, ribom, divljači i slično. Tako je npr. selo Ribari dobilo naziv po tome što su njegovi žitelji lovili ribu za svoje gospodare. Plemićka porodica Sankovića je vodila krvave borbe sa drugim velikaškim porodicama - Radivojevići i Kosače.

Oko polovine 14. vijeka, tačnije nakon konačnog poraza Sankovića od strane Kosača, područje koje se nalazilo na lijevoj obali Neretve pripalo je Kosačama, a ono na desnoj obali rijeke „Kraljevoj zemlji“. Komska župa se dalje spominje 1. juna 1454. godine u povelji u kojoj Aragonsko-napuljski kralj Alfonzo V potvrđuje Hercegu Stjepanu Kosači po drugi put posjede velikog broja gradova, medu njima i "Kom sa svim što mu pripada".

Počevši od 1444. godine, Kom postaje opština, ili kotar i takav ostaje do 1454. godine. U posjedu Kosača Kom bio je sve do 1465. godine, što se može vidjeti iz jedne od bosanskih povelja. Iste godine jedan Dubrovčanin tuži dva brata - Milobrata i Radelja Dragovića, kmetove Jurja Cemerovića iz susjednog mjeste Veletina (Bjelimići) na osnovu toga što su ga opljačkali "ispod grada Koma u zemlji Hercegovoj".

U bliskoj budućnosti dolazi do prodora Osmanlija. Pomoćna osmanska vojska pod vođstvom Mahmut-paše Anđelovića u ljeto 1463. godine osvojila je obje Neretve i Kom. U protivakciji hercega Stjepana, od jula do septembra iste godine, oslobođena je tzv. humska Neretva, osim grada Borovca, i zapadni dio bosanske Neretve. Ovi krajevi su definitivno osvojeni sredinom 1465. godine prodorom bosanskog sandžak-bega Isa-bega Ishakovića u hercegovu zemlju[potreban citat] (Anđelić, 1982, 110, 115-156)(2).