Afakija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Afakija
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-9 379.31, 743.35
OMIM 610256
DiseasesDB 29608 29607
MeSH D001035

Afakija je bolesno stanje oka kojem nedostaje sočivo, obično nakon hirurškog odstranjivanja. Sočivo se najčešće uklanja zbog zamućenosti (katarakta), luksacije (iščašenja) ili mogućih urođenih nedostataka.

Glavna funkcija očnog sočiva je u optičkom sistemu oka, gdje je glavni faktor prelamanja svjetlosti. Pri tome se ono prilagođava, mijenjajući svoju debljinu (odnosno prelomnu moć). To prilagođavanje se naziva akomodacija. [1][2][3]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Klinički znaci afakije su duboka prednja očna komora, podrhtavanje šarenice ,što se označava kao iridoneza. Iris je izgubio oslonac koji mu daje sočivo, a javljaju se i sasvim crna boja u predjelu zjenica, nedostatak Purkinje-Sansonovih likova zbog odsustva refleksije svjetlosnih zraka s prednje i zadnje kapsule sočiva i sl. Oko je dalekovidno za oko 10 dioptrija i nedostaje mu svojstvo akomodacije. [4]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza, odnosno provjera prisustva/odsustva sočiva, obavlja se pomoću Purkinje-Sansonovih likova i biomikroskopskim pregledom oka.

Terapija[uredi | uredi izvor]

Korekcijom dalekovidnosti, oštrina vida bolesnog oka može se normalizirati. Obostrana afakija se korigira naočalama, a jednostrana kontaktnim sočivima. Postoje operativni zahvati, kojima se, nakon uklanjanja katarakte, na mjesto prirodnog sočiva stavlja umjetno, izrađeno od sintetiziranih materijala koji hemijski ne iritiraju očna tkiva. Stanje s ugrađenim umjetnim sočivima označava se kao pseudofakija. Nedostatak umjetnog sočiva je u neprilagodljivosti na različite upadne uglove svjetlosnih zraka, što znači da se ono ne može akomodirati.

Također pogkedajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine (5th ed.). Oxford University Press
  4. ^ Gibbens M. V., Goel R. S E. (1989): Smith. "Effect of cataract extraction on the pupil response to mydriatics". British Journal of Ophthalmology 73: 563–565. doi:10.1136/bjo.73.7.563. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]