Alisa u zemlji čuda

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Alisa u zemlji čuda
Naslovnica izdanja iz 1865. godine
AutorLewis Carroll
Originalni nazivAlice's Adventures in Wonderland
DržavaVelika Britanija
Jezikengleski
Žanrfikcija
IzdavačMacmillan Publishers
Datum izdanja26. novembar 1865.
Glavni likAlisa

Alisa u zemlji čuda (prevedeno i kao Alisa u zemlji čudesa, Alica u zemlji čuda, Alice u zemlji čuda; engl.: Alice's Adventures in Wonderland, doslovan prijevod: Alisine pustolovine u zemlji čuda) engleski je roman za djecu iz 1865. čiji je autor Charles Lutwidge Dodgson, poznatiji pod pseudonimom Lewis Carroll. Radnja prati doživljaje djevojčice Alise, koja pada niz zečiju rupu u fantastični svijet naseljen osebujnim stvorenjima.

Priča je prepuna aluzija na Carrollove prijatelje (i neprijatelje), kao i lekcijâ koje su u to doba učenici britanskih osnovnih škola morali učiti napamet. Radnja se poigrava s logikom na način koji je roman učinio trajno popularnim i među odraslima i među djecom.[1] Smatra se jednim od najkarakterističnijih primjera žanra književnih priča bez logičkog smisla, a njegov narativni tok i struktura bili su enormno utjecajni, uglavnom na žanr fantastike. Nastavak knjige je Alisa s one strane ogledala, koja sadrži i čuvenu besmislenu pjesmu Jabberwocky, odnosno Hudodrakija u prijevodu Antuna Šoljana.

Na temelju knjige nastale su brojne pozorišne, filmske i televizijske adaptacije.

Izraz "zemlja čud(es)a" ušao je u popularnu kulturu kao mjesto sa sanjarskim, fantastičnim osobinama. Izraz "niz zečiju rupu" postao je izraz za putovanje u nepoznato.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Djevojčica Alisa dosađivala se sjedeći na obali rijeke jednog ljetnog dana, dok je njena sestra čitala knjigu. Ugledala je Bijelog zeca, koji je stalno govorio da kasni. Začudila mu se, jer je bio obučen. Pošla je za njim u zečiju rupu, koja je bila vrlo duboka i kroz nju je lagahno padala. Pad je trajao dosta dugo. Našla se u hodniku. Ponovno je ugledala Bijelog zeca koji je ušao u jedan lijepi vrt, do kojeg su vodila vrata. Alisa je htjela ući unutra, no nije mogla, jer je bila prevelika. Na jednom stoliću u bočici bio je napitak na kojem je pisalo da ga popije. Kad ga je popila, smanjila se, ali su vrata bila zaključana. Da bi došla do ključa, pojela je kolač s porukom "pojedi me", no umjesto da bude još manja, povećala se. Naišao je Bijeli zec, koji se uplašio kad je ugledao Alisu. Ona se ponovo smanjila, ali toliko da je pala u bocu vode. Na kraju je ipak ušla u vrt, tako da je plivajući u boci prošla kroz ključanicu. U zemlji čuda Alisa je upoznala više različitih likova. Boravila je u kući Bijelog zeca, gdje je popila iz boce. Ponovo je narasla i zaglavila u kući. Gušter Bill, pomoćnik Bijelog zeca, popeo se na dimnjak da izvidi situaciju. Alisa ga je nogom šutnula u nebo. Uspjela se osloboditi i krenula je dalje. Na raskrsnici je srela Gusjenicu koja puši lulu. Dala joj je gljivu s dva kraja. Kada pojede jedan kraj, smanji se, a kada pojede drugi, poveća se. Nakon više smanjivanja i povećavanja, vratila se na normalnu veličinu. Cerigradska mačka uputila je Alisu kamo da ide. Pila je čaj s Martovskim zecom i Ludim šeširdžijom. Uvrijedili su je pričama, pa ih je napustila uz komentar da je to najgluplja čajanka na kojoj je bila. Došla je do kraljicinog vrta. Pojavio se zec sa trubom, a iza njega agresivna kraljica, miroljubljivi kralj i vojnici od igraćih karata. Konji su igrali kriket; loptica je bila jež, a palica su bile ptice plamenci. Neko je na dvoru ukrao kolače, pa je bilo suđenje. Kraljica je htjela ubiti Alisu, no ona je pojela dio kolača koji je joj ostao od prije, pa je počela rasti. Odjednom se probudila i bila je doma. Shvatila je da je to sve bio divan san.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lecercle, Jean-Jacques (1994), Philosophy of nonsense: the intuitions of Victorian nonsense literature Routledge, New York, str. 1 i dalje; ISBN 0-415-07652-8

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]