Jež

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Jež
Tamnoprsi jež Erinaceus europaeus
Tamnoprsi jež Erinaceus europaeus
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
RazredMammalia
InfraklasaEutheria
NadredLaurasiatheria
RedEulipotyphla
PorodicaErinaceidae
G. Fischer, 1814.

Jež (latinski: Erinaceus europaeus i Erinaceus concolor), tj. obični evropski jež je sisar iz porodice Erinaceidae.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Tijelo ježa je zdepasto, a noge kratke na kojima ima pet prstiju sa oštrim kandžama na svakom od njih.

Krzno ježeva je pretežno crno-bijelo. Na leđima i bokovima imaju na hiljade oštrih bodlji, koje su efikasna odbrana od grabežljivaca. Svaka od njih u osnovi ima mišić koji upravlja položajem bodlje. Pored toga, u odbrambenom položaju, ježevi se hitro sklupčaju u teško pristupačnu loptu, koja onemogućuje pristup grabežljvcima. Ježevi su stanovnici tla i uglavnom obitavaju u iskopanim brlozima, a posebno su aktivni noću. Redovno prave dva ulaza u brlog, a jedan od njih je uvijek skriven.

Glava ježa je malena i ima jednostavno građen mozak. Lobanja je duga i pljosnata, vrat kratak, a njuška dlakava. Imaju oštar njuh i sluh, što im omogućava lakše pronalaženje hrane i spolnog partnera. Zubi (oko 44) su im jako oštri.

Probavni sistem je također jednostavan. Nemaju slijepo crijevo, a cijelom dužinom je u vidu jednostavne i vrlo kratke cijevi, nesrazmjerne u odnosu na tjelesenu dužinu. Hrana ježeva su najčešće beskičmenjaci (insekti i njihove larve, kao i člankoviti crvi), ali jedu i sitne kičmenjake i strvine. Rjeđe uzimaju i hranu biljnog porijekla (korijenje i voće).

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Ježevi žive u Evropi, Aziji i Africi. Nema ih u Americi i Australiji.

Porodica ježeva uključuje 25 vrsta. Neki od njenih najpoznatijih predstavnika žive u Evropi, a Erinaceus europaeus i Erinaceus concolor i na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Ponašanje[uredi | uredi izvor]

Ježevi su agresivni prema drugim mužjacima, a pri susretu sa došljacima brzo se sklupčaju u bodljikavu kuglu. Samo nekoliko vrsta ježeva love danju, a svi ostali to čine noću. U hladnim kao i u umjerenim područjima, preko zime ježevi padaju u hibernaciju, tj. spavaju "zimski san". U toplijim klimatskim područjima, tokom zime ježevi prelaze u stanje ukočenosti.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marcon E., Mongini M. (1986): Sve životinje sveta. „Vuk Karadžić“, Beograd, ISBN 86-307-0016-5.