Jež

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Jež
Tamnoprsi jež Erinaceus europaeus
Tamnoprsi jež Erinaceus europaeus
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Razred Mammalia
Infraklasa Eutheria
Nadred Laurasiatheria
Red Eulipotyphla
Porodica Erinaceidae
G. Fischer, 1814.

Jež (latinski: Erinaceus europaeus i Erinaceus concolor), tj. obični evropski jež je sisar iz porodice Erinaceidae.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Tijelo ježa je zdepasto, a noge kratke na kojima ima pet prstiju sa oštrim kandžama na svakom od njih.

Krzno ježeva je pretežno crno-bijelo. Na leđima i bokovima imaju na hiljade oštrih bodlji, koje su efikasna odbrana od grabežljivaca. Svaka od njih u osnovi ima mišić koji upravlja položajem bodlje. Pored toga, u odbrambenom položaju, ježevi se hitro sklupčaju u teško pristupačnu loptu, koja onemogućuje pristup grabežljvcima. Ježevi su stanovnici tla i uglavnom obitavaju u iskopanim brlozima, a posebno su aktivni noću. Redovno prave dva ulaza u brlog, a jedan od njih je uvijek skriven.

Glava ježa je malena i ima jednostavno građen mozak. Lobanja je duga i pljosnata, vrat kratak, a njuška dlakava. Imaju oštar njuh i sluh, što im omogućava lakše pronalaženje hrane i spolnog partnera. Zubi (oko 44) su im jako oštri.

Probavni sistem je također jednostavan. Nemaju slijepo crijevo, a cijelom dužinom je u vidu jednostavne i vrlo kratke cijevi, nesrazmjerne u odnosu na tjelesenu dužinu. Hrana ježeva su najčešće beskičmenjaci (insekti i njihove larve, kao i člankoviti crvi), ali jedu i sitne kičmenjake i strvine. Rjeđe uzimaju i hranu biljnog porijekla (korijenje i voće).

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Ježevi žive u Evropi, Aziji i Africi. Nema ih u Americi i Australiji.

Porodica ježeva uključuje 25 vrsta. Neki od njenih najpoznatijih predstavnika žive u Evropi, a Erinaceus europaeus i Erinaceus concolor i na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Ponašanje[uredi | uredi izvor]

Ježevi su agresivni prema drugim mužjacima, a pri susretu sa došljacima brzo se sklupčaju u bodljikavu kuglu. Samo nekoliko vrsta ježeva love danju, a svi ostali to čine noću. U hladnim kao i u umjerenim područjima, preko zime ježevi padaju u hibernaciju, tj. spavaju "zimski san". U toplijim klimatskim područjima, tokom zime ježevi prelaze u stanje ukočenosti.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marcon E., Mongini M. (1986): Sve životinje sveta. „Vuk Karadžić“, Beograd, ISBN 86-307-0016-5.