Antica Menac
| Antica Menac | |
|---|---|
| Rođenje | 11. juli 1922. Split, Kraljevina Jugoslavija |
| Smrt | 24. april 2020 (97 godina) Zagreb, Hrvatska |
| Zanimanje | Filolog i prevoditeljica |
| Jezik | Hrvatski jezik |
Antica Menac (11. juli 1922 — 24. april 2020) bila je hrvatska slavistica, akademkinja HAZU, istaknuta filologinja i prevoditeljica.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođena je 11. jula 1922. u Splitu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1948. diplomirala je slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1957. na doktorirala je temu komparativne hrvatske i ruske sintakse. Cijeli radni vijek predavala je ruski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. bila je redovna članica Hrvatske akademije nauka i umjetnosti od 1988. u odjelu za filološke nauke.[2] Od 1975. bila je pridruženi član a vanredni član od 1981. U svom naučnom radu bavila se hrvatskim i ruskim jezikom, proučavajući njihovu sintaksu, fonetiku i intonaciju, leksikologiju, frazeologiju i semantiku.
Intenzivno se bavila frazeologijom. Njeni radovi o hrvatskoj frazeologiji probudili su interes za tu granu lingvistike, pa se smatra začetnicom frazeologije kao naučne discipline u Hrvatskoj. Bila je urednica i koautorica dvotomnog rusko-hrvatskog ili srpskog frazeološkog rječnika, koji je 1981. dobio republičku nagradu Božidar Adžija. Pokrenula je, uređivala i velikim dijelom bila koautorica serije Mali frazeološki rječnici, u kojoj je hrvatski bio polazni jezik, a ciljni jezici bili su ruski, ukrajinski, poljski, češki, slovački, slovenski, njemački, francuski i talijanski . U Institutu za lingvistička istraživanja HAZU bila je voditeljica projekta "Hrvatska frazeologija" u kojem je kao urednica i koautorica objavila Hrvatski frazeološki rječnik 2003. Na istom institutu sarađivala je na projektu akademika Rudolfa Filipovića "Hrvatski u dodiru s europskim jezicima", u kojem je proučavala rusizme u hrvatskom jeziku i koautorica više članaka objavljenih u časopisima i 2005. u knjizi Hrvatski jezik u dodiru s europskim jezicima.
Dugi niz godina surađivala je s akademikom Filipovićem na projektu "Anglicizmi u europskim jezicima", a zajedno su 2005. objavili knjigu Engleski element na hrvatskom i ruskom jeziku i druga djela. Godine 1979. u koautorstvu sa A. P. Kovalom, univerzitetskim profesorom iz Kijeva, sastavila je ukrajinsko-hrvatski i hrvatsko-ukrajinski rječnik, što je prvi put da su ova dva jezika zajedno leksikografski obrađena. Za ovaj Rječnik 1981. dobila je nagradu Grada Zagreba. Autorica je mnogih udžbenika za ruski jezik, kao i audiovizuelnih metoda za ruski jezik (dvije knjige i nekoliko priručnika), koji su teorijski zasnovani na akademiku Petru Guberini. Prevodila je književnu prozu i poeziju sa ruskog i ukrajinskog jezika. Godine 1998. objavila je dvojezičnu knjigu svojih pjesama sa ukrajinskog jezika, Ukrajinska lirika.
Povodom njenog 90. rođendana tadašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović odlikovao je Ordenom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za posebne zasluge u nauci 2012, a 2008. je dobila državnu nagradu Ukrajine za zasluge" 3. stepena za njen rad na ukrajinistici.
Umrla je 24. aprila 2020. u Zagrebu.[3]
Djela[uredi | uredi izvor]
- Brojni udžbenici iz ruskog jezika
- Engleski element u hrvatskome i ruskom jeziku (s Rudolfom Filipovićem)
- Hrvatsko-ukrajinski i ukrajinsko-hrvatski rječnik u suautorstvu s A. P. Koval), izdanje Zagrebačkog univerziteta, 1979, 687 str, (nagrada Grada Zagreba 1981.)[4]
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Menac, Antica - Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 18. 4. 2024.
- ^ "Menac Antica – HAZU". www.info.hazu.hr. Pristupljeno 18. 4. 2024.
- ^ "IN MEMORIAM Antica Menac – Hrvatsko filološko društvo" (jezik: hrvatski). Pristupljeno 18. 4. 2024.
- ^ HAZU Arhivirano 5. 11. 2019. na Wayback Machine Akademkinja Antica Menac, pristupljeno 20. 12. 2010.
