Antikrepuskularne zrake

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Antikrepuskularne zrake spajaju se u antisolarnoj tački, viđeno odozgo
Antikrepuskularne zrake nasuprot zalazaćem Suncu iznad Zaljevska obale Floride

Antikrepuskularne ili antisolarne zrake slične su krepuskularnim, samo se nalaze na suprotnoj strani od tačke u kojoj je Sunce. One su gotovo paralelne, ali zbog linearne perspektive gledaocima djeluje kao da se spajaju u antisolarnoj tački.[1] Najčešće su vidljive oko izlaska ili zalaska Sunca. Krepuskularne zrake obično su mnogo svjetlije od antikrepuskularnih. To je zbog toga što se kod krepuskularnih zraka, koje su na istoj stani neba kao i Sunce, atmosfersko raspršenje svjetlosti, koje ih čini vidljivima, dešava pod malim uglovima (pogledajte članak Mieova teorija).

Iako izgleda kao da se antikrepuskularne zrake spajaju u tački koja je na nebu nasuprot Suncu, ovo spajanje zapravo je iluzija. Zrake su zapravo (gotovo) paralelne, a "spajanje" se dešava u tački nestajanja u beskonačnosti.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ John A. Day (2005). The Book of Clouds. Sterling Publishing Company, Inc. str. 124–127. ISBN 978-1-4027-2813-6. Pristupljeno 9. 10. 2010.
  2. ^ Cowley, Les. "Anti-crepuscular rays". Atmospheric Optics. Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 1. 11. 2011.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Antikrepuskularne zrake vidljive su desno na ovoj panoramskoj fotografiji iz Chandlera u Arizoni