Arginin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Arginin
L-Arginin
C(CC(C(=O)O)N)CNC(=N)N
Općenito
Hemijski spoj Arginin
L-Arginin
Druga imena (S)-2-Amino-5-gvanidinopentanska kiselina
Molekularna formula C=6 H=14 N=4 O=2
CAS registarski broj 74-79-3
Kratki opis Bijeli prah
Osobine1
Rastvorljivost Rastvorljiv
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.
Strukturna formula arginina
3D prikaz L-argininaa

Arginin - Arg, R - (2-amino-5-gvanidinovalerijanska kiselina: C6H14N4O2) je uvjetno esencijalna aminokiselina. Na razini molekulske genetike, u strukturi iRNK kontroliraju ga tripleti nukleotida CGU, CGC, CGA, CGG, AGA i AGG.

U ljudskom organizmu se može sintetizirati ovisno o uzrasnoj dobi i zdravstvenom statusu osobe. Arginin je prvi izolirao švicarski hemičar Ernst Schulze, 1886. godine. [1][2][3]

Arginin je prisutan u mnogim prehrambenim namirnicama, kao što su: čokolada, meso (teletina svinjetina, divljač, morska hrana, perad), mliječni proizvodi, te sjemenke (suncokreta, sezama, bundeve) i sl.

Ova aminokiselina je veoma značajna za ćelijske diobe, zacjeljivanje rana, lučenju amonijaka, otpuštanje hormona, a ima i određena imunološke svojstva.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Doolittle R. F. (1989): Redundancies in protein sequences, in Fasman, G. D., Prediction of Protein Structures and the Principles of Protein Conformation, New York: Plenum, pp. 599–623, ISBN 0-306-43131-9.
  2. ^ http://drugsynthesis.blogspot.co.uk/2011/11/laboratory-synthesis-of-l-alanine.html.
  3. ^ Nelson, David L.; Cox, Michael M. (2005), Principles of Biochemistry (4th ed.), New York: W. H. Freeman, pp. 684–85,ISBN 0-7167-4339-6.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]