Augustin Blazović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Gnome-emblem-important.svg Na ovoj stranici konstatovane su greške u izvornom kodu koje možda dovode do nepoželjnih rezultata.
Ispravite ove greške i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako ispraviti ove greške, onda se obratite na čaršiji za pomoć.
Augustin Blazović
Rođenje (1921-01-29) 29. januar 1921.
Frankenau, Austrija
Smrt 10. maj 2004.(2004-05-10) (starost: 83)
Beč, Austrija
Zanimanje Književnik

Augustin Franjo Blazović, odnosno Augustin Franz Blazović, (29. januar 192110. maj 2004) bio je austrijsko-hrvatski pjesnik, novelist, romanopisac, dramatičar, prevodilac i naučnik iz austrijskog dijela Gradišća. Pripadao je redu benediktinaca. Najpoznatiji je savremeni pisac gradišćanskih Hrvata. Bio je član P.E.N.-a i Društva hrvatskih književnika.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se u gradišćanskom selu Frankenau, u Austriji. Školovao se u rodnom selu, a u Kőszegu je pohađao benediktinsku gimnaziju. U mađarskom gradu Pannonhalmi se zaredio. Nakon Drugog svjetskog rata se vratio u Austriju. Studirao je u Mađarskoj, u Pešti, matematiku i fiziku. Nakon dolaska komunista na vlast u Mađarskoj, raspušta se crkvene redove, pa Blazović 1949. odlazi u Austriju. Po nalogu benediktinskog reda kojem je pripadao odlazi u Beč završiti studij sociologije i filozofije na tamošnjem sveučilištu.

Odmah je bio misionarom i dušobrižnikom za tamošnje Hrvate te skrbiteljem za bogoslove Željezanske biskupije. Bio je studijskim prefektom u gradišćanskom sjemeništu u Beču. Kasnije je bio subregensom tog sjemeništa.

Bio je djelatnikom bečkog Hrvatskoga akademskoga kluba. U početku se zalagao za južni standard hrvatskog jezika, a 1970-ih se vratio pisanju na standard Hrvata iz Gradišća. Po dolasku u Beč je uređivao je studentski časopis Glas, a Crikveni glasnik od 1956. do 1977. Umro je 2004. godine, a pokopan je u rodnom selu.

Bibilografija[uredi | uredi izvor]

Književna djela[uredi | uredi izvor]

Njegov književni rad obuhvata široki spektar književnih vrsta. Spada među najplodnije pisce među Hrvatima iz Gradišća.

  • Hiža Drašković, drama
  • Vigilija: bdjenje ili virostovanje, pjesme, Beč, 1961.
  • Sveci u crikvenom ljetu, 1966.
  • Rosa i dim, Trajštof, 1977.
  • Tri drame, Željezno, 1983.
  • Slike i sudbine, novele, Željezno, 1991.
  • Svidočanstvo za vjeru, zbirka pjesama, 1996.
  • Čežnja, roman,
  • Otvorite zviranjke, teološka knjiga
  • Žitak svecev (I-IV)
  • Na putu u bolji život, teološka rasprava/vjerska proza

Neke pjesme su mu prevedene na engleski i na esperanto.

Pjesme su mu ušle u nekoliko antologija i zbirki:

Njegove pjesme je komponirao Štefan Kočiš.

Naučna djela[uredi | uredi izvor]

Pisao je naučne radove na njemačkom, mađarskom i hrvatskom jeziku. Poznata su mu teološka djela koja je pisao na standardnom hrvatskom jeziku gradišćanskih Hrvata.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada za literaturu zemlje Gradišće 1982.
  • Zlatni časni znak za zasluge u vezi s Republikom Austrijom 1984.
  • Veliki časni znak zemlje Gradišće 1989.
  • Odlikovanje službenom titulom profesor 1991. (dodijelio austrijski predsjednik Kurt Waldheim)
  • Kulturnu nagrada Gradišćanskih Hrvata (Kulturna nagrada Gradišćanskih Hrvatov) 1996.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hrvatska matica iseljenika Predstavljanje knjiga HES-a i uručenje Nagrade HMI Silvije Strahimir Kranjčević, 14. i 15. novembar 2008.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]