Esperanto

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Lazar Ludwik Zamenhof (1859-1917, autor Esperanta 1887.)

Esperanto je logičan i jednostavan međunarodni jezik stvoren da bi olakšao i demokratizirao komunikaciju među ljudima različitih govornih sredina i kultura. Prvi udžbenik esperanta objavio je 1887. godine u Varšavi poljski liječnik Lazar Ludvig Zamenhof (1859-1917) pod pseudonimom "Dr. Esperanto" (liječnik koji se nada) što je kasnije postalo i ime samog jezika.

Esperanto nema namjeru zamijeniti postojeće jezike već im biti dopuna.

Govorna zajednica esperanta postoji već više od stotinu godina, a čine ju brojni govornici i simpatizeri okupljeni u hiljade klubova, grupa, udruženja, strukovnih i nacionalnih saveza na svim kontinentima.

Ideja esperanta[uredi | uredi izvor]

U svijetu postoji hiljade jezika i ljudi se među sobom slabo ili nikako sporazumijevaju. Ljudi bi, osim svog maternjeg jezika, mogli govoriti i esperanto (kao "prvi strani jezik"). Esperanto je u uvoj ulozi neizmjerno bolje rješenje od engleskog, kineskog ili bilo kog drugog nacionalnog jezika jer je kao prvo neutralan, a kao drugo lagan za učenje.

Neutralan znači da nije potekao od jedne velesile ili jednog naroda, koji bi se svojim jezikom nametao svim ostalima. A lagan je zato što je pravljen planski, a ne stihijski kao nacionalni jezici i zahtijeva do 10 puta manje vremena da se nauči, a osnovna komunikacija se postiže još i brže.

U svakom pogledu bi svijet s jednim planski laganim i neutralnim jezikom znatno napredovao.

Esperantisti, osim ovih ideja, nude svijetu i "gotov proizvod" za tu namjenu, to jest međunarodni jezik esperanto, kojeg oni iskušavaju i razvijaju svakodnevno, nastojeći ljudima svih narodnosti, vjera i uvjerenja pokazati da je on u zajedničkom interesu svih.

Štaviše, korištenje esperanta u međunarodnom komuniciranju takozvanim "malim jezicima" pruža veću zaštitu i stvara povoljnije uslove za njihovo održanje i razvoj nego li im pruža svijet u kojem dominira jedan ili nekoliko takozvanih "velikih jezika".

Šta je esperanto?[uredi | uredi izvor]

To je planski međunarodni jezik, kojeg je godine 1887. objavio poljski ljekar Lazar Ludwig Zamenhof. Namjena mu je unaprijediti komunikaciju među narodima. Premda su razni ljudi i prije, a i poslije Zamenhofa, projektirali brojne umjetne jezike, esperanto je jedini postao živim jezikom. Svi dosadašnji projekti tek su pokušaji, koji se ne mogu ni izdaleka mjeriti s esperantom.

Esperantisti ne žele ukinuti postojeće nacionalne jezike, niti ih zamijeniti isključivo esperantom, nego da svi postojeći jezici slobodno žive i napreduju, a da esperanto popuni prazan prostor između njih, kako bi svi ljudi na svijetu mogli komunicirati jedni s drugima. To bi, bez sumnje, doprinijelo tome da svijet bude mnogo bolji nego danas. A dok esperanto ne postane "drugi jezik za sve narode", dotle će on omogućavati komunikaciju i izvjesnu korist ili zadovoljstvo barem onima koji ga već danas žele, tj. samim esperantistima.

Esperanto je lagan iz tri razloga. Gramatika mu je pravilna i kratka. Rječnik je prilično internacionalan. To ne znači da su uzimane riječi "iz svih jezika pomalo", nego da su usvajane one riječi koje su i same već od prije ušle u mnoge nacionalne jezike. Treći razlog je sistematska tvorba riječi koja omogućuje vrlo lagano stvaranje novih riječi iz već postojećih, obilno se pri tome pomažući, između ostaloga, sistemom prefikasa i sufikasa. Sve je to omogućilo esperantu da se razvije u jezik najlakši za učenje.

Esperanto se smatra živim jezikom radi više razloga kao što su: svjetski kongres svake godine s dvije do pet hiljada sudionika, barem stotinjak manjih susreta godišnje, nekoliko radio stanica, par desetaka časopisa, bogata književnost, djeca kojima je esperanto jedan od maternjih jezika, ljudi koji žive od esperanta itd.

Abeceda[uredi | uredi izvor]

Simboli[uredi | uredi izvor]

Zastava esperanto jezika

Tradicionalni simbol esperanta je zelena zvijezda s pet krakova. Zelena boja simbolizira nadu, a pet krakova pet kontinenata. Naime, riječ "esperanto" je povezana s pojmom nade; ona znači "osoba koja se nada". U povodu 100. obljetnice esperanta, predstavljen je još jedan esperantski simbol, dva mala slova "e" okrenuta jedno prema drugom tako da tvore oblik globusa. Esperantska zastava je zelene boje, a u gornjem lijevom uglu je bijeli pravougaonik, na kojem je smještena zelena zvijezda. Godina nastanka esperanta je 1887, kada je Zamenhof izdao prvi udžbenik. On je autor pjesme "La espero" ("Nada") koja je uglazbljena i postala himna esperantskog pokreta.

Knjige[uredi | uredi izvor]

Temeljni rječnik jezika jest P.I.V. (Plena ilustrita vortaro = Potpuni ilustrirani rječnik). To je jednojezički esperantsko-esperantski rječnik. Značenje pojedine riječi je opisano drugim riječima na esperantu. Pokazani su i bitni primjeri upotrebe svake riječi. PIV je neophodan svakom prevodiocu i svakome ko se želi usavršiti u jeziku. Veći broj pojmova objašnjen je ilustracijama. Najnovije izdanje PIV‑a izašlo je iz štampe 2002.

Fundamento de Esperanto (osnova, temelj esperanta) je knjiga u koju je sabrana gramatika, glavnina rječnika i zbirka tekstova za čitanje. Godine 1905. esperantisti su ga prihvatili kao osnovu jezika koju niko ne smije dirati niti mijenjati. Zato ga zovu i "nedodirljivi fundament". Moramo znati da godine 1887. esperanto nije stvoren odjednom cijeli, nego tek jedan njegov dio. Ovo se pogotovo odnosi na rječnik. Ostatak se razvijao kroz govornu praksu, u početku pod autoritetom Zamenhofa, a kasnije i bez njega. Esperantska akademija prati taj razvoj i polahko proširuje službenu listu riječi i rješava ostala jezična pitanja. "Fundamento" ne ometa rast jezika, ali ne dopušta ni da se jezik naruši. Naime, prije njegove pojave, pa čak i kasnije, bilo je autoriteta koji su vršili pritisak da se u esperantu naprave ove ili one reforme. To je smetalo širenju jezika. S vremenom su i za neke riječi iz Fundamenta nađene bolje varijante, pa su stare postale arhaizmima, ali formalno postoje i dalje, paralelno s novima, jer je Fundament nedodirljiv. Zamenhof je zamislio da se u Fundament smiju unijeti samo jedanput za svagda one promjene koje se učine neophodnima, ali i to tek onda kada esperanto bude trajno prihvaćen u cijelom svijetu.

Jarlibro (godišnjak) veoma je značajna knjižica. Izdaje ga UEA (Svjetski esperantski savez), i to svake godine sa svježim podacima. Džepnog je formata, a na svojih 300 stranica donosi vodič kroz esperantski pokret, te adresar tzv. delegata. Vodič sadrži službene podatke o svim esperantskim organizacijama i njihovim organima i službama. Delegati UEA su pojedinci koji su se dobrovoljno stavili na raspolaganje svim esperantistima koji im se pismeno obrate ili se zateknu u njihovom kraju. Oni pružaju obične usluge ili usluge iz svoje struke. Jasno je da zahtjevi upućeni njima moraju biti razumni, tj. ne preteški i ne preskupi za njih. U "Jarlibru" je spisak delegata po zemljama i gradovima.

Udruženja[uredi | uredi izvor]

  • UEA (Universala Esperanto-Asocio, Svjetski esperantski savez) postoji od godine 1908. Svake godine organizira u drugoj zemlji Svjetski kongres esperantista (tzv. UK = Universala kongreso).
  • TEJO (Tutmonda Esperantista Junulara Organizo, Svjetski savez esperantske omladine) je sekcija mladih unutar UEA, a svake godine organizira svoj kongres IJK (Internacia Junulara Kongreso), također u raznim zemljama.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: