Ilustracija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ilustracija, po široj definiciji je slika-prikaz kreiran u svrhu štampanja u knjigama i publikacijama a može i biti djelo samo za sebe. Pošto često prikazuje stvaran izgled nečega, njena izrada nije jednostavan umjetnički zadatak jer iziskuje podrobno poznavanje anatomije, perspektive i zavidno poznavanje likovne kulture.

Porijeklo i primjena[uredi | uredi izvor]

Kitab al-Qanun fi al-tibb, Ibn SIna, (Avicena), početak XV stoljeća

Ilustracija je veoma stara umjetnička forma. Njenu najstariju formu predstavlja prethistorijsko pećinsko slikarstvo i crteži. Stari Egipćani su pak kreirali religiozne prizore na papirusu. Kasnije, sa izumom pergamenta koji se pravio od janjeće i teleće kože ili neke druge životinje sa krznom, ilustrirani pergamenti su se izrađivali u doba Starog Rima u obliku svitaka. Kada je otkriven način slaganja listova u knjigama kakav danas poznajemo i koji je omogućio lakše čitanje i pregled, pojavile su se i nove tehnike poput minijature. Riječ minijatura u svojoj osnovi ima riječ minio - olovni oksid crvene boje uz pomoć kojeg su se ukrašavali počeci nekog teksta ili odjeljka u knjizi.

S dolaskom hrišćanstva proširila se primjena ove tehnike ilustriranja na upotrebu tempera i listića zlata za ukrašavanje obojenih dijelova. Katolička crkva je prihvatala korištenje slikovnih prikaza kao didaktičku formu koja je pomagala boljem razumijevanju svetih tekstova te je i ohrabrivala takve poduhvate. Srednjovjekovne minijature su se proširile sa oslikavanja početnih riječi na oslikavanje rubova ili cijelih stranica. Ove knjige izrađivale su se isključivo u manastirskom okruženju. Osim hrišćanskih svetih knjiga postoje i brojni primjeri ilustriranih-iluminiranih svetih knjiga u Islamu i drugim religijama, ali sa razlikom u motivima, prikazima, ornamentici i tehnici.

Ilustrirane korice knjige

Nakon toga, sa sve većom sekularizaciom društva, minijature su ukrašavale i privatne molitvenike, skolastičke radove, herbarije, karte za igru. Troškovi izrade na ovaj način su svakako bili visoki sve do uvođenja papira koji je u Evropu stigao iz Kine zahvaljujući arabljanskim trgovcima oko XI stoljeća. Sa smanjenjem troškova, tekstovi i ilustracije su postali pristupačniji. Tada su se ilustracije umnožavale postupkom ksilografije (drvorez) - urezivanjem u ploče od drveta i to odvojeno od teksta.

Sa izumom štampe krajem XV stoljeća, tržište knjiga se još više proširilo a tehnika unaprijedila urezivanjem u ploče od bakra. Bakropis, nova tehnika, omogućila je finiju i detaljniju izradu ilustracija.

Plakat za predsatvu

Prvi dnevni listovi i magazini su se pojavili u Evropi tokom XVII stoljeća. Periodične novine o modi isključivo za odrasle čitatelje su se uveliko oslanjale na štampane ilustracije, u početku samo crno-bijele a zatim i u boji. U XIX stoljeću, u doba romanticizma, ilustracije su se počele praviti i za djecu.

XIX stoljeće je zapravo veoma bitno razdoblje za ilustrirane knjige. Naročito u Engleskoj je bila uspješna ilustratorska škola s urezivačima - graverima koji su stvarali krasne i delikatne slike u viktorijanskom stilu a i sama tehnika štampanja se dalje usavršavala. Međutim, pojava fotografije je opasno ugrozila crtače i slikare. Nadalje, reklame su otvorile prostor za pojavu ilustriranih postera i plakata mnogi su se poznati umjetnici izrazili i na ovaj način (Henri de Toulouse-Lautrec).

U današnje vrijeme, nasuprot dječijoj literaturi, ilustracije rijetko ukrašavaju knjige za odrasle, s izuzetkom njihovih korica. S jedne strane ovim su ilustratori dobili veliku slobodu pri izboru tehnika i stila pa su stvarali prava umjetnička djela. S druge strane, tržiste je postalo veoma suženo, čak u i današnjem svijetu reklama. Danas se za ilustriranje uveliko koriste fotografija i računarska tehnologija.

Tehnike[uredi | uredi izvor]

Alati za graviranje

Potoje najraznovrsnije tehnike: akvarel, tempera, akrilik, olovka, kreda, pastel, urezivanje itd, dakle sve poznate slikarske tehnike osim tehnike slikanja uljanim bojama (jer iziskuje dugotrajno sušenje); kao i škole: italijanska, francuska, japanska, engleska, japanska, američka itd. Podloge su također raznovrsne i u međusobnoj su vezi sa odabranom tehnikom: papir, karton, drvo, platno, te ostali materijali koji primaju boju. U novije vrijeme tu je i "grafika" realizovana djelomično ili u potpunosti uz pomoć računara.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: