Idi na sadržaj

Azawad

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Azavad
(ber) ⴰⵣⴰⵓⴷ
(ar) دولة أزواد المستقلة/
Zastava Azavada
Zastava
Položaj Azavada na karti
Azavad, tamnija zelena i Mali svijetlo zeleno
Glavni grad Gao
Službeni jezik Tuareg, Arapski, Songhay, Fula, Bambara, Francuski
Državno uređenje
Mahmoud Ag Aghaly
Zakonodavstvo
Nezavisnost 6. april 2012. Od Malija 
 Priznato
ne 
Pozivni broj 223
Karta Azawada, odnosno područja koje prisvaja MNLA.

Azawad ((ar), Neo-Tifinagh: ⴰⵣⴰⵓⴷ[1]), ponekad Azavad ili Azaouad, je bivša nepriznata samoproglašena de facto suverena država na sjeverozapadu Afrike. Pod svojom kontrolom u aprilu 2012. godine su držali Timbuktou, Kidal, Gao i dijelove regiona Mopti, koji su međunarodno priznati kao dio Republike Mali.[2] Teritorija Azavada se graniči sa Malijem i Burkinom Faso na jugu, Mauritanijom na zapadu i sjeverozapadu, Alžirom na sjeveru i Nigerom na istoku i jugoistoku. Obuhvaća dio Sahare i Sahelske zone.

Treći rat za nezavisnost Azavada u periodu od 1960 do 2012. godine je počeo nakon rata u Libiji, kada je oboren Muammar el-Gaddafi, koji je bio garant mira sklopljenog 2009. godine. Formalni početak ovog rata za nezavinost se dogodio 17. januara 2012, a već 6. aprila 2012. godine proglašena je nezavisnost od strane Nacionalnog pokreta za oslobođenje Azawada, čije snage kontrolišu najveći dio područja. Nacionalni pokret je na svojoj internet stranici objavio tekst o "nepovratnoj" nezavisnosti od Malija. Samoproglašena država nikada nije dobila međunarodno priznanje nijednog međunarodnog subjekta.

Stanovništvo čine Tuarezi, Muri, Songhaj i drugi, a najzastupljenija religija je Islam. Najveći grad ove teritorije je Gao koji je ujedno proglašen i za glavni grad..

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Mouvement National de Liberation de l'Azawad". Mouvement National de Liberation de l'Azawad. Mouvement National de Liberation de l'Azawad. Arhivirano s originala, 14. 4. 2013. Pristupljeno 10. 1. 2018.
  2. "Mali Tuareg rebels control Timbuktu as troops flee". BBC News. 1. 4. 2012. Pristupljeno 3. 4. 2012.

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]