BVP M-80

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
BVP M-80
BVP М80А VS.jpg
Svojstva
Posada 3+7
Dužina 6.42 m
Širina 2.90 m
Visina 2.2 m
Težina 13.8 tona
Oklop i naoružanje
Oklop 15 mm aluminijske ploče
Osnovno naoružanje 20 mm top M55
Sekundarno naoružanje 4 PO rakete 9М14М Maljutka
Pokretljivost
Pogon Daimler Benz OM-403
320 KS
Suspenzija torzijske poluge
Brzina na cesti 65 km/h
Snaga/težina 22.6 KS/t
Domet 500 km

BVP M-80 je jugoslovensko borbeno vozilo pješadije uvedeno u upotrebu 1979. godine. Nastao je kao ideja jugoslovenskih inžinjera o BVP-u domaće proizvodnje po uzoru na BMP-1. Vozilo je korišteno tokom ratova na prostoru bivše SFRJ.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Još 1966. godine je uradjena studija o mogucnosti ralizacije savremenog BVP-a u zemlji. Nakon toga 1967. godine urađena je tehničko-ekonomska analiza sa idejnim projektom. Na osnovu ovoga i na osnovu najnovijih vojnopolitičkih kretanja u regionu, pocetkom 1969. god donijeta je odluka da se ide u razvoj borbenog vozila pješadije pod šifrom M-980. Projekat je predviđao vozilo amfibiju, mase 11,2 t (što je tokom razvoja premašeno), a prvobitna zamisao je bila da se ugradi FAMOS-ov motor, koji bi dorađivanjem dostigao minimalno 170kW. Ipak prve serije BVP-a su imale francuski motor firme Hispano Suisa, snage 191kW isti kakav je ugrađivan u njihovo vozilo AMX-10P. U toku 1974. god završena su ispitivanja prototipa i odlučeno je da se izradi nulta serija, za šta je uz idealne uslove bilo potrebno minimalno 18 mjeseci. Posto je naredne godine 1975. u maju bila planirana velika parada povodom 30 godina pobjede nad fasizmom donesena je odluka da se određen broj vozila mora proizvesti do tog vremena. Zadatak je izvšen u zadatom roku i vozilo je uspješno nastupilo na paradi. Tokom 1979. godine prototip je dovršen i interno ispitan, a tokom 1980. godine završno je ispitan i uveden u naoružanje kao Borbeno vozilo pesadije M-80A (BVP M-80A). U toku 1981. izrađena je nulta serija, nakon okončanja proizvodnje verzije sa francuskim motorom (ukupno je nabavljeno 200 motora). Krajem osamdesetih radilo se na razvoju znatno naprednije verzije BVP M-80A1.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Vozilo je pogonjeno Mercedesovim motorom OM-403 kojeg je pod licencom proizvodio sarajevski FAMOS, motor se nalazi u prednjem desnom dijelu trupa vozila, a u prednjem lijevom dijelu vozila je smješten vozač. Iza vozača se nalazi komandir vozila, a u sjedištu kupole operater topa. Stražnji dio trupa je namijenjen za smještaj sedmočlane posade. Debljina oklopa s prednje strane je 14 mm i štiti od zrna kalibra 20 mm ispaljenih s daljine od 100 m. Bočni oklop debljine 9 mm štiti od pancirnih zrna kalibra 7,62 mm ispaljenih sa udaljenosti od 100 m. Osnovno oružje predstavlja top 20 mm M55, vozilo je još naoružano suspregnutim mitraljezom PKMT 7.62 mm te dva lansera protivoklopnih raketa 9K11 Maljutka. S bočnih strana se nalaze puškarnice iz kojih može otvoriti vatru posada unutar vozila. BVP M-80 posjeduje amfibijske sposobnosti, što znači da može forsira i vodene površine brzinom 7.8 km/h. Vozilo posjeduje NBH zaštitu koja funkcionira na principu nadpritiska, te protivpožarnu zaštitu, dimna zavijesa nastaje ubrizgavanjem goriva u ispušnu cijev motora i grijač. Posada napušta vozilo pomoću dvoje vrata u stražnjem dijelu vozila.[2]

Verzije[uredi | uredi izvor]

BVP M-80A
  • M-80 - prva standardna proizvodna verzija. Proizvedeno je samo manji broj.
  • M-80A - standardna verzija s poboljšanim motorom i drugim manjim poboljšanjima, te ugrađenom kupolom.
  • M-80AI - izviđačka verzija M-80A1, samo je prototip izgrađen.
  • M-80A KČ - komandno vozilo, izgrađeno na osnovi M-80A s komunikacijskim sistemom. Bilo je u serijskoj proizvodnji.
  • M-80A KB - verzija namjenjena kao komandno vozilo oklopno-mehaniziranih bataljona. Bilo je u serijskoj proizvodnji.
  • VK-80A - namjenjeno za komandno vozilo brigade. Naoružano je samo mitraljezom kalibra 7,62 mm. Izrađeno je samo nekoliko u prvoj proizvodnoj seriji.
  • M-80A LT - lovac tenkova s POLO M-83 kupolom, koja je već korištena na BOV-u i ima šest lansera za 9M14 Maljutka.
  • Sava M-90
  • SPAT 30/2 - samohodni protivavionski top.
  • M-80A Sn - sanitetsko vozilo bez kupole. Posada se sastoji od vozača i tri bolničara. Može prevesti 4 ležeća i 8 sjedeća pacijenta.
  • MOS - samohodni minopolagač.
  • M-98 Vidra - srpska verzija s dvocijevnim 20 mm topom.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "The BVP M80 IFV". Tanknutdave.com. 2010-04-14. Pristupljeno 2010-09-07. 
  2. ^ ARG. "M-80A at". Military-today.com. Pristupljeno 2010-09-07. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]