9K11 Maljutka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
9K11 Maljutka
AT-3 Sagger.jpg
Upotreba
U službi od 1963.
Ratovi Vijetnamski rat, Jom Kipurski rat, Zaljevski rat, Rat u SFRJ itd.
Proizvodnja
Proizvođač Sovjetski Savez
Varijante 9M14M, 9M14P1, Maljutka-2, Maljutka-2F
Opis oružja
Težina 10.9 kg
Dužina 860 mm
Visina 393 mm
Posada 2
Vrsta operacije MCLOS
Domet 0.5 km
Maks. domet 3.000 km
Brzina zrna 115 m/s

9K11 Malyutka (NATO oznaka: AT-3 Sagger) je prva sovjetska vođena protivoklopna raketa namijenjena pješadiji. Jedna je od najpopularnijih raketa u svijetu, koristi se u mnogim zemljama svijeta. Tokom 1960tih i 1970tih proizvedeno je oko 25.000 raketa, proizvodila se u najmanje pet zemalja pod licencom.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Razvoj rakete započet je u julu 1961. godine po zahtjevu vlade gdje su zadatak dobili firme Tula i Kolomna. Raketa je morala ispunjavati slijedeće kriterije:

  • mogućnost montiranja na vozila i kao prijenosni sistem
  • domet 3.000 m
  • penetracija oklopa 200 mm pod uglom od 60°
  • težina do 10 kg.

Dizajn se temeljio na pricipu zapadnih POVRS kao što su francuski ENTAC i švicarska Cobra. Prvi prototip je završen od dizajnerskog biroa Kolomna koji su i razvili 3M6 Šmel. Prva testiranja su obavljena 20. decembra 1962. dok je prihvaćena u operativnu upotrebu 16. septembra 1963.godine.

Opis[uredi | uredi izvor]

Raketa može biti ispaljena sa prijenosnog protivoklopnog lansirnog kompleta (POLK) ili s oklopnih vozila kao što su BMP-1 i BMP-2, te sa helikoptera kao što su Mi-2, Mi-8, Mi-24 , Soko Gazelle. Raketom se do cilja upravlja pomoću malog joysticka (9S415), što zahtjeva temeljnu obuku operatera. Komanda operatera se na projektil prenosi pomoći mikrokabela, prilikom ispaljivanja raketa se odmah podiže uvis kako ne bi zapela za tlo ili raslinje. Raketa prilikom leta ima 8.5 okreta po sekundi, pokrete obavlja pomoću žiroskopa, prilikom gađanja ciljeva do 1.000 m operater može upravljati raketom golim oko, dok za ciljeve izvan tog raspona koristi periskop 9Sh16 koji vrši uvećanje 8 puta.

Najveći angažman rakete je 3.000 m pri čemu ona pravi luk 45 stepeni, kako se smanjuje daljina od cilja tako se i luk smanjuje. Prve procjene preciznosti i učinkovitosti rakete su bile 90-60 %, dok učinkovitost može pasti 25-2 % zavisno od optimalnih uvjeta i vještine operatera. MCLOS sistemi zahtjevaju veliku vještinu i iskustvo operatera, operater da bi stekao vještinu mora obaviti 2.300 simuliranih ispaljivanja, te sedmično vršiti vježbe od 50-60 simuliranih ispaljivanja. Ipak oružje je ostalo i dalje popularo pa su ga mnoge zemlje unapređivale.

Dva najveća nedostatka sistema su bila velika minimalna udaljenost cilja od 500 m, ako meta bila bliže raketa ne bi ostvarila svoje dejstvo, i mala brzina rakete, prosječno preko 30 sekundi traje gađanje što daje meti sasvim dovoljno vremena da poduzme određene korake. raketa je prilikom ispaljenja dizala mnogo prašine, nekad se znalo desiti da operater bude opečen plamenom.

Novije verzije rade na pricipu SACLOS navođenja, imaju znatno veću brzinu, najnovije verzije iamju mogućnost da se suprotstave ERA oklopu i termovizijskim sistemima. Ovi modeli protivoklopnih sistema su jako jeftini te koštaju nekoliko stotina dolara, dok savremeni sistemi treće generacije koštaju desetine hiljada dolara.[1]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Maljutka s upravljačkom pločom.

U sovjetskoj armiji Maljutke su bile raspoređene u okviru protivoklopnih vodova. Jedan vod je dužio dvije Maljutke i jedan RPG-7 koji se koristio u slučajevima kada je meta na bližoj distanci od 500 metara.

Vijetnamski rat[uredi | uredi izvor]

Vietkong je 23. aprila 1972. napao oklopni puk južnovijetnamske vojske pomoću sistema Maljutka i tom prilikom uništili jedan tenk M48 Patton i jedan oklopni transporter M113. U počecima korišćena ove raketu u tom sukobu uništeno je omnogo oklopnih vozila, međutim zbog njene spore brzine, posade oklopnih vozila su prilikom gađanja otvarali vatru na operatera prilikom čega bi došlo do njegovog odustajanja.[2]

Jom Kipurski rat[uredi | uredi izvor]

Rakete su uspješno korištene od strane arapskih vojnika protiv izraelskih tenkova. Kasnije su Izraelci uspostavili taktiku odbrane od ovih raketa tako što su otvarali vatru na operatera ili su pucali u oklolini oklopnog vozila kako operater rakete ne bi imao pregleda na oklopno vozilo. Ove tektike je uvrstio i NATO u slučaju sukoba s Varšavskim paktom.[3]

Rat u SFRJ[uredi | uredi izvor]

JNA Maljutke prilikom opsade Dubrovnika.

Maljutka je korištena tokom rata od svih zaraćenih strana. Uspješno je uništavala tenkove T-55 ali i modernije M-84 tenkove. Često je korištena protiv civilnih ciljeva.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.army-guide.com/eng/product2382.html
  2. ^ Starry p. 210, 211
  3. ^ Tucker, Spencer, C, The Encyclopedia of Middle East Wars, ABC-CLIO, LLC, (Santa Barbara California, 2010), p. 158, ISBN 978-1-85109-947-4

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]