Binarna dioba

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Dijeljenje organizama, kao prosta dioba ili binarna dioba, najčešći je način nespolnog razmnožavanja, posebno za jednostavne organizme, kao što su bakterije, protisti i biljke, ali i neke životinje (Porifera, Cnidaria, pljosnate gliste, bodljokošci). Ovim pojmom može se ukazivati i na podjelu na nekoliko dijelova tijela, na populaciju jedinki ili vrsta i na regeneraciju tih dijelova kako bi se dobile pojedinačne jedinice/jedinke.[1]

Preciznije, termin dijeljenje ili cijepanje koji se koristi za način razmnožavanja primjenjuje se na jednoćelijske organizme, dok se za višećelijske općenito upotrebljava izraz fragmentacija. Prednosti su vrlo brza kolonizacija, pod uvjetom da okoliš ostaje stabilan, dok je nedostatak vrlo loša prilagodljivost. Bespolno razmnožavanje stoga stvara genetički identično potomstvo, međusobno i u odnosu na njihove pretke. Stoga je to „konzervativni“ način razmnožavcanja, koji je sposoban prenijeti nepromijenjene roditeljske karakteristike potomcima. Ovaj mehanizam ne treba miješati sa mitozom i citokinezom, koji podrazumijevaju prisustvo jedra i centriola.

Postoje tri različita tipa reproduktivnog dijeljenja: binarna dioba, višestruka dioba i nejednaka dioba, poznatija kao pupanje.[2]

Binarna dioba[uredi | uredi izvor]

Reprezentativne faze procesa binarne diobe
Animirani prikaz procesa binarne diobe

Prokariotska fisija ili binarna dioba[3] tipska je ne samo za prokariotske organizme, već i za neke organele kod eukariotskim organizmima (kao što su mitohondrije, hloroplasti i peroksisomi).

U jednoćelijskim organizmima, to se događa stvaranjem transverzalnog septuma u središtu ćelije, umnožavanjem DNK (jedna kružna molekula), koja je povezana sa ćelijskom membranom. u skladu s naborom zvanim mezosom, bez ikakvog suženja izvornih zidova matične ćelije; kada je proces završen, dijele se na dva jednaka ili različita dijela, što omogućava odvajanje dviju novih ćelija. U ovom slučaju mogu se također naći neki izuzeci, među kojima je binarna fisija u rodu Streptococcus: dvije ćerke ćelije neće se definitivno razdvojiti, već će ostati povezane, iako malim dijelom.

Kod višećelijskih organizama, postoji podjela na dva dijela, kao u planarija koji se mogu poprečno podijeliti na dva dijela (glaveni i kaudalni region).

Višestruka dioba[uredi | uredi izvor]

Višestruka ili multipla dioba, zvana i politomija obilježena je pojavom da se početno jedro dijeli mnogo puta u brzom slijedu, što dovodi do stvaranja plurijedane ćelije, a nakon toga, pojavom membrana koje dijele citoplazmu matične ćelije, razdvaja se mnogo jednostrukih kćerinskih ćelija.[4] Shizogonija je tip višestruke diove, tipski za protozoe (Sporozoa),[5] i smjenjuje se sa fazom nespolnog razmnožavanja koja se naziva sporogonija..[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Carlson B. M. (2007). Principals of regenerative biology. Elsevier Academic Press. str. 379. ISBN 0-12-369439-6.
  2. ^ scissióne - Sapere.it
  3. ^ AlphaTest in Medicina (15a izd.). 2016. str. 77.
  4. ^ www.sapere.it Politoma
  5. ^ www.treccani.it/ Schizogonia
  6. ^ www.sapere.it Malaria

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Razmnožavanje