Brankov most

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Brankov most
Most bratstva i jedinstva
Serbia, Belgrade, Branko's bridge 20111204 2.jpg
Premošćuje Savu
Mjesto Beograd
Otvorenje 1979.
Ukupna dužina 450 m
Najveći raspon 261 m
Koordinate 44°48′53″N 20°26′54″W / 44.81472°N 20.44833°W / 44.81472; -20.44833

Brankov most (Most bratstva i jedinstva) premošćava rijeku Savu i spaja Novi Beograd s centrom Beograda. Po obimu saobraćaja drugi je most po važnosti u Beogradu (poslije Gazele).

Historija[uredi | uredi izvor]

Beogradski mostovi
  na Adi
  Brankov
  Gazela
  Kineski most prijateljstva (u izgradnji)
  Novi željeznički
  Obrenovac-Surčin
  Ostružnički (drumski)
  Ostružnički (željeznički)
  Pančevački
  Stari savski
  Stari željeznički

Most kralja Aleksandra[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Most kralja Aleksandra

1930. raspisan je javni konkurs za izgradnju drumskog mosta preko Save u Beogradu, a posao je ustupljen inozemnoj firmi iz Oberhausena. Dotad je preko Save u Beogradu postojao samo željeznički most, sagrađen još 1884.

Pošto je položaj mosta definiran u pristanišnoj zoni, a da bi se omogućilo nesmetano okretanje brodova, zahtijevan je uvjet da se Sava premosti jednim otvorom od 250 m, s tim da visina plovnog gabarita ispod mosta bude 12 m. Građenje je počelo jula 1930, a most je pušten u saobraćaj decembra 1934. Ukupna dužina mosta iznosila je 474 m (7.7 + 75 + 261 +75 + 9 + 47, počevši od novobeogradske strane). Glavna mostovska konstrukcija, raspona 75 + 261 + 75 m, izvedena je kao viseći most po ugledu na viseći most preko Rajne u Kölnu. Ovaj most, nazvan Most kralja Aleksandra, porušen je u ratnim razaranjima (Drugi svjetski rat), te je služio relativno kratko.

Most je u ovom periodu nosio i nezvanični naziv – Zemunski most.

Most preko Save u produžetku Brankove ulice[uredi | uredi izvor]

Na stubovima i oporcima starog visećeg mosta, koji su u znatnoj mjeri diktirali i omogućili novo rješenje u pogledu konstruktivnog sistema, 1956. godine pušten je u saobraćaj novi drumski most.

Tehničke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Pogled na most sa Kalemegdana

Mostovska konstrukcija uređena je u koprodukciji srbijanskih poduzeća s firmom MAN iz tadašnje SR Njemačke u periodu 1953-1956. Noseća konstrukcija je pun kontinualni nosač raspona 75 + 261 + 75 m, s kolovozom na gornjem pojasu širine 12 m sa 2 pješačke staze po 3 m. Na ovom mostu prvi put kod nas primijenjena je savremena kolovozna tabla u vidu ortotropne ploče, kao i to da je ovaj most sa glavnim rasponom od 261 m svojevremeno držao rekord u svijetu za ovakav kontinualni sistem. 15 godina nakon puštanja u saobraćaj kapacitet mosta procijenjen je kao nedovoljan, usljed naglog razvoja Beograda na lijevoj obali Save, te je donesena odluka o njegovom proširenju. Razrađena je koncepcija rekonstrukcije koja bi najmanje ometala saobraćaj tokom izvođenja radova.

Postojeći (stari) most, po demontaži nizvodne pješačke staze, rekonstruiran je za kolovoz sa 3 istosmjerne trake ukupne širine 10,5 m i ostavljena je uzvodna pješačka staza širine 2,8 m, a dio nje iskorišten je za smještaj kandelabra za osvjetljenje mosta. Kolovoz za drugi smjer iz pravca Brankove ulice širine 10,5 m sa 2 zaštitne trake od po 0,7 m i nizvodnom pješačkom stazom širine 2,25 m postavljen je na novoj mostovskoj konstrukciji tako da ležišta srednjih oslonaca koriste postojeće fundamente. Nova nizvodna konstrukcija je kontinualni nosač preko 3 polja raspona 81,5 + 261 + 81,5 m. U poprečnom presjeku konstrukcija je sandučastog presjeka. Most u današnjem obliku završen je 1979[1]. Most u prosjeku dnevno pređe oko 90.000 vozila.[2]

Sa beogradske strane mosta postavljen je i biciklistički lift, izgrađen 2006.

Projektanti konstrukcije mosta[uredi | uredi izvor]

Prvobitni projekt uradila je njemačka kompanija "MAN". Projekt proširenja mosta uradila je radna organizacija "Mostprojekt" iz Beograda. Glavni projektant bio je Danilo Dragojević.

Ime mosta[uredi | uredi izvor]

Most se tokom perioda socijalizma zvanično zvao Most bratstva i jedinstva, ali ovaj naziv nikad se nije ustalio. Beograđani su ovaj most ponekad zvali Savski most ili most u Brankovoj ulici jer se preko njega ulazi u ulicu nazvanu po pjesniku Branku Radičeviću.

Sadašnji naziv dobio je po Brankovoj ulici, čiji nastavak predstavlja, a ne po piscu Branku Ćopiću, koji je izvršio samoubistvo skočivši s njega. Most je i inače poznat po velikom broju samoubistava koja se izvrše ili pokušaju s njega (oko 40 svake godine).[3]

Panoramski lift[uredi | uredi izvor]

Biciklistički lift na desnoj obali Save

2002. godine učesnici drugog "Bajk Festa" (biciklističkog festivala) potpisali su peticiju za izgradnju lifta za bicikliste i uputili je gradskim vlastima. Krajem augusta 2005. na desnoj obali pušten je[4] u rad teretno-panoramski lift, namijenjen biciklistima i pješacima, nosivosti 1.800 kg, visine dizanja 13,5 m, koji omogućuje biciklistima da s novobeogradske strane pređu na desnu savsku obalu. Kapacitet lifta iznosi do 10 bicikala.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dragan Buđevac, Bratislav Stipanić, Čelični mostovi, IRO "Građevinska knjiga", Beograd, 1989.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Brankov most". Mostprojekt. 
  2. ^ "Cjevovod na Brankovom mostu". Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda. 2. 8. 2006. 
  3. ^ Politika: "Uskoro nacionalna strategija za prevenciju samoubistava"
  4. ^ Članak o puštanju u rad, Kurir, Otvoren lift za bicikliste, 29. 8. 2005

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]