Cesária Évora

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Cesária Évora
Osnovne informacije
RođenjeMindelo, Zelenortska Ostrva
SmrtMindelo, Zelenortska Ostrva
ŽanroviMorna, Coladeira (Folk, World Music)
Zanimanjepjevačica

Cesária Évora (Mindelo, 27. august 1941. - Mindelo, 17. decembar 2011[1]) bila je najpoznatija zelenortska pjevačica i simbol world muzike posljednjih godina 20. vijeka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Cesária je rođena u lučkom gradu Mindelu na zelenortskom ostrvu São Vicente, u brojnoj i siromašnoj porodici.[2] Otac joj je umro kad je imala sedam godina, tako da ju je majka dala u sirotište, jer je nije mogla izdržavati. Tu je počela pjevati u horu, i dobila poduku iz muzike.

Cesária je počela nastupati kao pjevačica po lokalnim barovima još kao maloljetnica sa šesnaest godina, Cize kako su je prijatelji zvali,[2] imala je velik krug prijatelja muzičara, među kojim je bio B. Leza ili Beléza (pravim imenom Francisco Xavier da Cruz), koji je bio odličan kompozitor (većinu pjesama sa njenog prvog albuma komponovao je on) i jedan od autora posebnog zelenortskog muzičkog stila, morna. To je bila mješavina vrlo različitih utjecaja; od portugalskog fada (zvuci cavaquinha portugalska mini gitara, violina i klarineta u pozadini), do ritmova obližnje Afrike kao i dalekog Brazila. Cesária je ubrzo postala lokalna kraljica morne, ali to nimalo nije utjecalo na njen materijalni status, jer su joj nastupi po lokalnim barovima i hotelima donosili malo, tek toliko da preživi.

Nakon što je njena domovina 1975. postala nezavisna, počela je teška ekonomska kriza, jer portugalski brodovi više nisu koristili zelenortske luke, pa su barovi opustjeli. Cesária je vidjela da se od pjevanja više ne može živjeti, pa je digla ruke od muzike, i sljedećih deset godina se posvetila svojoj porodici, živjevši kao obična domaćica. To su bile teške godine za nju, kada se i propila.

Lokalni muzičar i portugalski impresario Bana (pravim imenom Adriano Gonçalves), nagovorio ju je da se vrati pjevanju, i uz njegovu pomoć u organizaciji udruženja za ženska prava, otišla je na turneju po Portugalu. Тamo je solidno primljena, ali niko nije pokazao interes da joj snimi ploču[2] tako da je i nadalje ostala nepoznata izvan domovine.

Kuća Cesárie Évore u ulici Fernando Ferreira Fortes u rodnom gradu Mindelu

Francuski muzičar José Da Silva (porijeklom iz Zelenortske Republike) ju je nagovorio da ode u Pariz i tamo pokuša napraviti internacionalnu karijeru i proboj u svijet pop muzike. Iako je tada imala punih 47 godina, i fizički izgled koji joj više uopće nije išao u prilog (udebljala se), Cesária je znala da nema šta izgubiti, i prihvatila je izazov, i otišla. U Parizu je 1988. snimila album La Diva Aux Pieds Nus (Bosonoga diva),[1] pjesma Sodad sa tog albuma postala je hit broj 1 u Francuskoj (prva nefrancuska pjesma na #1). Cesária je oborila s nogu francusku publiku, svojim scenskim nastupom (koji je bio potpuno običan, bez ikakvih vještačkih elektronskih i kompjuterskih novotarija) i svojim izgledom, koji je bio potpuna suprotnost od onog kako je dotad publika naučila. Ona je izgledala kao obična ostarjela sluškinja iz kuhinje, jedina ekstravagancija bilo je to da je nastupala bosa, ali tako većina njenih sunarodnjakinja proživi čitav život, jer nema za cipele. Njen izgled zapravo i nije bio bitan kod njenih nastupa, već njen sjetni glas, koji je obarao s nogu publiku širom svijeta,koja nije ni znala o čemu pjeva (o samoći i rastancima), ali je osjećala da su to duboke emocije.

Nakon albuma Miss Perfumado kojeg je snimila 1992. Cesária Évora postala je međunarodna zvijezda world muzike, i od tada su joj pjesme ušle na top liste brojnih zemalja, a njeni koncerti su postali sigurna prilika za dobru zaradu, gdje god da su organizovani. Njena karijera je od tada išla uzlaznim putem.

Cesária Évora je 2004. godine dobila nagradu Grammy za najbolji World Music album. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy odlikovao ju je ordenom Legije časti 2009.[1] Nakon serije napornih turneja doživjela je srčani udar 10. maja 2011. u Lisabonu. Nakon liječenja njen agent objavio je u septembru 2011. da se Évora povlači sa scene. Ni to joj nije pomoglo, nedugo iza toga umrla je od zatajenja rada srca 17. decembra 2011. u rodnom gradu.[1]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Singl ploče[uredi | uredi izvor]

  • Mornas de Cabo-Verde & Oriondino (C. Évora & Conjunto) (1965.)
  • Sodade (1992.)
  • Bondade E Maldade (2004.)

Albumi[uredi | uredi izvor]

  • La Diva aux pieds nus (1988.)
  • Distino di Belita (1990.)
  • Mal Azul (1991.)
  • Miss Perfumado (1992.)
  • Sodade, Les Plus Belles Mornas De Cesaria (1994.)
  • Cesaria (1995.)
  • Cabo Verde (1997.)
  • Café Atlântico (1999.)
  • São Vicente de Longe (2001.)
  • Cesária Evora Anthology (2002.)
  • Live in Paris (2002., DVD izdanje)
  • Voz D'amor (2003.)
  • Club Sodade - Cesaria Evora by... (2003.)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d "Morreu Cesária Évora, a diva que levou Cabo Verde ao mundo " (jezik: portugalski). PÚBLICO Comunicação Social SA. Arhivirano s originala, 17. 12. 2011. Pristupljeno 17. 12. 2011.
  2. ^ a b c "Biography And Music Of The "BareFoot Diva", *Cesaria Evora*" (jezik: engleski). John Matthew Mark Pinto. Arhivirano s originala, 7. 1. 2012. Pristupljeno 17. 12. 2011.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]