Civilno društvo

Civilno društvo je jedan od elemenata trodijelnog okvira koji čine država, ekonomija i civilno društvo. Civilno društvo je primarni lokus kreiranja ideologije za izgradnju konsenzusa i legitimiziranje moći, što znači, kreiranja i održavanja kulturalne i socijalne hegemonije dominantne grupe putem suglasnosti, a ne prisilom.

Civilno društvo je arena u kojoj se natječu konfliktni interesi (zapravo klasni interesi) i bez direktne dominacije i prisile država i tržište moraju za svoju legitimnost pridobiti suglasnost civilnog društva. Sastoji se od akcija građana (svih ljudskih bića), pojedinačno i zajedno, usmjerenih poboljšanju svoje zajednice i društva. Takve akcije su temelj na kojem počiva demokratija, pluralizam, poštovanje ljudskih prava, dobra vladavina i kohezivnost društva.

Civilno društvo je područje institucija, organizacija, mreža i pojedinaca smještena između porodice, države i tržišta, u koje se ljudi udružuju dobrovoljno radi zagovaranja svojih zajedničkih interesa. U svojoj najjednostavnijoj formi, civilno društvo predstavlja skup institucija i udruga/organizacija koje spajaju ljude uz vladu i privatni sektor.

Puno je definicija civilnog društva, ali sve one na kraju imaju zajednički nazivnik. Pod time se misli na organizacije civilnog društva koje se nazivaju volonterskim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim i trećim sektorom te im je zajednička sloboda udruživanja i djelovanje u kojem se prepoznaje opće dobro. U to se, naravno, ne ubrajaju političke stranke koje se bore za vlast. Ukratko rečeno, civilno društvo jest antiteza državi jer je ono svojevrsna opozicija državi i kontrola.

Pod civilnim društvom se najčešće podrazumijeva prostor besprisilne kolektivne akcije okupljene oko zajedničkih interesa, ciljeva, vrijednosti. Civilno društvo se smješta u prostor drugačiji od onog države, tržišta i porodice. Civilno društvo se sastoji od formalnih i neformalnih organizacija - građanskih inicijativa. Razvijeno civilno društvo je osnovni preduvjet za nastajanje i održavanje pravne i demokratske države.

Civilno društvo najčešće obuhvata organizacije kao što su: registrirane humanitarne organizacije, organizacije za zaštitu (ženskih, dječjih) ljudskih prava, religijske, ekološke, profesionalna udruženja, poslovna udruženja, sindikati, grupe samopomoći, društveni pokreti, zagovaračke grupe, koalicije i druge.

Historija

Još su stari Grci (politike koinona) i Rimljani (societas civilis) poznavali ovaj institut. Po njihovom poimanju bilo je to političko društvo u kojem su aktivni građani učestvovali u oblikovanju politike. Vremenom izraz civilno društvo je poprimao različita značenja, u skladu s porecima u okviru kojih je postojalo. U pojedinim razdobljima dolazi do iskrivljenog tumačenja izraza poistovjećujući ga s načinom na koji vladari vladaju ljudima, pod kojim uvjetima i ko su ti vladari.

U 18. vijeku dolazi do preokreta kada se civilno društvo prepoznaje kao institut koji je tu da štiti i podučava građane kako se efikasno zaštititi od negativnih uplitanja države. U 18.-om i 19.-om vijeku termin se promatra u okviru aktualnih društvenih promjena. U tom razdoblju izraz civilno se poistovjećuje sa uljuđeno, kultivirano. Jedan od autora iz tog vremena Alexis de Tocqueville, u svom djelu "O demokraciji u Americi" opisuje civilno društvo kroz duh zajedništva koji je vladao u američkom društvu tog vremena, a očitovao se kroz supostojanje brojnih udruga, organizacija i sveprisutnog volonterstva. Antonio Gramsci opisuje civilno društvo kao socijalnu interakciju institucija i organizacija kulturne tematike između države i tržišta.

Novija historija i detaljnija istraživanja dovode do daljnjeg razvoja ideje civilnog društva, ali svojevremeno i do preuveličavanja njegove uloge kao ključnog faktora u rješavanju aktuelnih društvenih problema. Nadalje, na institut civilnog društva se gledalo kao na pomodarstvo građana, utopijsku ideju pojedinih demokratija, lijek za previše zaštitnički raspoloženu državu i slično. Od kraja 1980.-ih naovamo u definiranju ovog pojma naglašava se sloboda udruživanja, samoorganizacija slobodnih građana, socijalni kapital i socijalna povezanost. Pokušaj da se civilnost izjednači s moralnošću, poštenjem, poštivanjem,… su odbačene kao neumjesne, a civilnim vrlinama se smatra aktivno i odgovorno građanstvo. Organizacije civilnog društva nazivaju se dobrovoljnim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim ili trećim sektorom.

Primjeri institucija civilnog društva

akademije
aktivističke grupe
dobrotvorne organizacije
gradska policija
udruženja građana
klubovi (sportski, društveni, etc.)
fondacije
organizacije u zajednici
udruženja potrošača
kooperacije
kulturalne grupe
grupe za zaštitu okoliša
posredničke organizacije volonterskog i neprofitnog sektora
nevladine organizacije (NGO)
neprofitne organizacije (NPO)
policijske institucije (ekonomska, okolišna, monetarna...)
privatne volonterske organizacije (PVOs)
asocijacije profesionalaca
religijske organizacije
grupe za podršku
trgovinske unije
udruženja žena

Također pogledajte

Vanjski linkovi

http://www.zesveske.ba/03_06/0306_5_3.htm Arhivirano 14. 12. 2007. na Wayback Machine