Delije (vojska)

Delije
Deli Sinan (lijevo) u borbi protiv mađarskog viteza 1526. godine. Minijatura iz Süleymannâme
Aktivna	Sredina 15. vijeka – 1829.
Država	Osmanlijsko carstvo
Vrsta	Laka konjica

Delije (turski: Deli, Osmanski Turski, Delü, u značenju "smion, hrabar, neustrašiv, odvažan", množina: deliler) bili su jurišna jedinica lahke konjičke osmanske vojske.

Njihova glavna uloga bila je da djeluju kao jurišne trupe na liniji fronta koristeći gerilsku taktiku, te da neprijateljsku vojsku dovedu u stanje konfuzije i šoka, također djelujući i kao lična straža visokih osmanlijskih zvaničnika u Rumeliji (osmanlijska pokrajina koja je obuhvatala Balkan) za vrijeme mira.

Historija

Jedinica je prvobitno osnovana u Rumelijskom Ejaletu oko sredine 15. vijeka kako bi se stvorila sila za zaštitu granica carstva na Balkanu a svoj vrhunac je dostigla u 16. vijeku.

Mada se u historijskim zapisima često poistovjećuju sa Akindžijama, koji su također bili vrsta laka konjice u sastavu Rumelijske vojske, Delije su bili zasebna vrsta jedinica za posebne namjene.

Sultan Mahmud II je 1829. godine, u okviru reforme vojske prema zapadnom modelu, ukinuo jedinicu, kao i janjičare.

Galerija

• 
  Delije (1590)
• 
  Dellija iz italijanskog izdanja "Putovanja" od Nicolas de Nicolay iz 1576. godine. Les Navigation, pérégrinations et voyages faicts en Turquie…,
• 
  Delija u napadu sa kopljem
• 
  Surname-i-Hümayun (1582-1587)
• 
  Delija (autor Stefano Della)
• 
  Osmanske vojne ilustracije iz Weigelovog Habitus Praecipuorum Populorum (Trachtenbuch), 1577.
• 
  Delija u paradnoj uniformi, slika iz 1688. Melchior Lorichs 1583
• 
  Dellije
• 
  Potpis delije iz dnevnika pohoda Sultana Sulejmana I

Popularna kultura

U turskom filmu Deliler Fatih'in Fermanı : režija Osman Kaya, kaže se da je mala jedinica delija poslana u Vlašku kako bi ubila rumunskog princa Vlada Tepeša .

Izvori

• Houtsma, Martijn Theodoor, ed. (1987). "Deli". First Encyclopaedia of Islam. E.J. Brill's first encyclopaedia of Islam, 1913–1936, Volume II: Bābā Fighānī–Dwīn. Leiden: BRILL. ISBN 90-04-08265-4.