Dermatom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dermatom
Dermatomi gornjeg dijela tijela prikazani se prepokrivanjem (Modificirano, iz Fender, prema Foerster)
Anatomska terminologija
Dermatomi gornjih i donjih ekstremiteta
(Modificirano, prema Keegan J. J. i Garrett F. D.)

Deramtom je područje kože koje je uglavnom kontrolirano jednim kičmenim nervom. Postoji 8 vratnih (cervikalnih) živaca (C1 je izuzetak bez dermatoma), 12 grudnih (torakalnih) živaca, 5 slabinskih (lumbalnih) živaca, 5 krstačnih (sakralnih) i 1 trtični (kokcigealni) živac, koji takođe često nema dermatom. Svaki od ovih živaca su senzitivni releji (uključujući i bol) iz određene regije kože do mozga. Deramtom se odnosi i na dio embrionalnog somita.[1][2][3]

Uz grudni koš i trbuh, ljudski dermatomi su formirani kao gomile diskova, od kojij je svaka snabdjevena različitim kičmenim nervom. Uz ruku i nogu, situacija je drugačija: dermatomi se kreću uzdužno duž udova. Iako je generalni obrazac sličan kod svih ljudi, precizna područja inervacije su jedinstvena za svaku osobu, slično kao otisci prstiju. Slična području inervacije perifernih živaca se nazivaju periferno živčano polje.

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Referirana bol: Mapa svjesne percepcija visceralnih osjećaja specifičnih regija tijela, kao što je prikazano u ovoj tabeli. Neke senzacije se osjećaju lokalno, dok se drugi doživljavaju kao da utiču na područja koja su prilično udaljeni od uključenih organa.
Dermatomi donjih udova (Modificirano, iz: Fender, prema: Foerster)

Deramtom je područje kože dobija senzorne neurone koji polaze iz ganglije kičmenog živca. Simptomi koji prate osjećanja u deramtomu (npr. kao bol ili osip) može ukazivati na patologiju koja uključuje korijen povezanih živaca. Primjeri uključuju somatske disfunkcije kičme ili virusne infekcije. Referirana bol obično uključuje određenu "iz" lokaciju, tako se ne povezuje sa deramtomom. Određeni problemi kože imaju tendenciju da se orijentiraju na lezije u pravcu dermatoma. Virusi koje su uspavani u nervnim ganglijima (npr. varičela zoster virus, koji izaziva i vodene ospice i herpes zoster obično izazivaju crvenilo), često uzrokuju ili bol, osip ili oboje u definiranom obrascu deramtoma (zosteriformni obrazac). Međutim, simptomi se možda neće pojaviti u cijelom dermatomu.

Anatomske osobenosti dermatoma[uredi | uredi izvor]

Slijedi lista spinalnih živaca i tačaka koje karakteristično pripadaju dermatomu svakog nerva:

Dermatomi donjih ekstremiteta:

  • C2 – Najmanje jedan cm lateralno od okcipitalnog ispupčenja na bazi lobanje. Alternativno, tačka najmanje 3 cm iza uha.
  • C3 – U supraklavikularnoj jami, na srednkjelavicularnoj liniji.
  • C4 – Preko acromioklavikularnog zgloba.
  • C5 – Na lateralnoj (radijalnoj) strani antekubitalne jame, samo proksimalno do lakta.
  • C6 – Na leđnoj površini proksimalne falange palca.
  • C7 – Na leđnoj površini proksimalne falange srednjeg prsta.
  • C8 - Na dorzalnoj površini proksimalne falange malog prsta.
  • T1 – Na medijalnoj (ulnarnoj) strani antekubitalne jame, samo proksimalno do epikondila humerusa.
  • T2 – Na tjemenu pazuha.
  • T3 – Raskrsnica srednjeklavikularne linije i trećeg interkostalnog prostora.
  • T4 – Raskrsnica srednjeklavikularne linije i četvrtog međurebarnog prostora, nalazi se na razini bradavice.
  • T5 - Raskrsnica srednjeklavikularne linije i petog međurebarnog prostora, horizontalno, na pola puta između razine bradavice i sabljastog nastavka.
  • T6 – Raskrsnica srednjeklavikularne linijei horizontalne razine sabljastog nastavka.
  • T7 - Raskrsnica srednjeklavikularne linije i horizontalne razine, na jednu četvrtinu udaljenosti između sabljastog nastavka i na nivou pupka.
  • T8 – Raskrsnica srednjeklavikularne linije i horizontalnog nivoa, na pola udaljenosti između nivoa sabljastog nastavka i na nivou pupka.
  • T9 – Raskrsnica srednjeklavikularne linije i horizontalnog nivoa na tri četvrtine razmaka između nivoa sabljastog nastavka i na nivou pupka.
  • T10 – Raskrsnica srednjeklavikularne linije, na horizontalnom nivou pupka.
  • T11 – Raskrsnica srednjeklavikularne linije, na pola puta horizontalno, između nivoa pupka i ingvinalnog ligamenta.
  • T12 – Raskrsnica srednjeklavikularne linije i središta u ingvinalnom ligamentu.
  • L1 – Sredina zmeđu ključnih senzornih tačaka za T12 i L2.
  • L2 – Na prednjoj medijalnoj strani butine, u središtu je linija koja povezuje središte ingvinalnog ligamenta i epikondila femura.
  • L3 – Na epikondilu femura.
  • L4 – Preko medijalnog maleolusa.
  • L5 – Na leđima stopala na trećem metatarzofalangealnom zglobu.
  • S1 – Na bočnom aspektu petne kosti.
  • S2 – U centru poplitealne jame.
  • S3 – Na izbočini išjadične kosti ili infraglutealnog puta.
  • S4 i S5 – U perianalnom području, manje od jednog cm lateralno od mukokutanozne zone.

Lista senzornih kranijalnih nerava:

[7][8][9]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]


Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-16-8 pogrešan ISBN.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Harrison L. G. (2011): The shaping of life: The generation of biological pattern. Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-55350-6; http://books.google.com/books?id=-IPG-vg7Pr8C.
  4. ^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC[mrtav link].
  5. ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4.
  6. ^ http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.
  7. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  8. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
  9. ^ Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]