Dječija paraliza

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Čovjek sa atrofiranom nogom radi dječije paralize

Dječija paraliza (Poliomyelitis) je akutno infektivno oboljenje uzrokovano sa polio-virusom. Manifestuje se seroznim meningitisom, flakcidnim paralizama i parezama mišića.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Bolest se javlja endemsko-epidemijski i najčešće oboljevaju djeca. Bolesnik izlučuje viruse preko sline i fekalija, predstavljajući izvor zaraze. Glavni put prijenosa je fekalno-oralni.

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Polio virus iz grupe enterovirusa, 3 tipa I, II, III.

Patogeneza[uredi | uredi izvor]

Virus ulazi u organizam oralnim putem, nekad respiratornim. Umnožava se u sluznici (tzv. intestinalana faza, zatim virus dospjeva u limfne čvorove (limfatična faza bolesti). U 95% osoba bolest se zaustavlja u ovoj fazi, te na taj način dolazi do imunizacije populacije. Kod ostatka, 5 -10% virus prodire u krvotok i klinički se manifestira kao morbus minor

Virus pokazuje veliki afinitet za CNS. Najzahvaćenija je kičmena moždina, i to njene motorne jezgre, te taj oblik klinički odgovara morbus major.

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Inkubacija traje od 7 do 14 dana, a može i do 6 sedmica. Postoje najčešće tri stadija:

  1. preparalitički
  2. paralitički
  3. rekonvalescencija

Preparalitički stadij obično karakteriše varijabilna klinička slika, ali se ona opet može podijeliti na 3 najkarakterističnija faze:

a) inicijalna - lako povišenje temperature, kašalj, hunjavica, povraćanje, proljevi, i to traje do 3 dana prelazi u drugu fazu s poboljšanjem općeg stanja bolesnika b) latentna - sa smirivanjem simptoma, 2-3 dana c) meningo-adimanična - pogoršavanje simptoma bolasti, temperatura skače do 40 °C, jaka glavobolja, bol u kostima, mišićima, zglobovima, intenzivno povraćanje, bolovi u abdomenu, znojenje, otežano disanje, cijanoza usana (usne pomodre), pozitivni meningealni znaci, ukočen vrat. Bolest može i stati u ovoj fazi ili preći u sljedeću, a to je paralitički stadij bolesti.

Paralitički stadij bolesti karakterizan je padom visoke temperature, ali pojavom paraliza na udovima. Gube se refleksi na udovima, paralize su asimetrične bez ikakvog reda, mlohavost udova i mišića.

Rekonvalescencija (oporavak) je postepen. Mogu se uspostavljati funkcije paraliziranih mišića i udova, ali sporo. Ako se nakon dvije godine potpuno ne oporavi, paralize se smatraju definitivnima.

Smrt može nastupiti zbog respiratorne insuficijencije, ali se danas bolesnik može staviti na vještački respirator.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Na osnovu specifične kliničke slike i epidemioloških podataka, ali mogu se pronaći i specifična antitijela i živi uzročnik (virus).

Terapija[uredi | uredi izvor]

Ne postoji toliko specifična i uspješna terapija, sem ubrizgavanja antitijela.

Profilaksa[uredi | uredi izvor]

Postoji vakcina, veoma uspješna, koja se sastoji od atenuiranih virusa (oslabljeni), daje se oralnim putem. Uglavnom je svi prime. U Bosni i Hercegovini se daje s navršena dva mjeseca života, 4 mjeseca, te 6 mjeseci. Daje se potom s 18 mjeseci života, te s navršenih četrnaest godina.

Reference[uredi | uredi izvor]

  • "Opća i specijalna infektologija" - Muhamed Teftedarija ; Dragan Đorđević