Paraliza

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Paraliza
Drugi naziviPlegija, ukočenst, ukočenje
C Reeve in Marriage of Figaro Opening night 1985.jpg
Christopher Reeve koji je bio paralizovan u nesreći
SpecijalnostNeurologija, neurohirurgija, psihijatrija
SimptomiDjelimična ili potpuna ukočenost
Uobičajeno pojavljivanjeBilo koja dob
PrognozaUz liječenje, normalan život

Paraliza (također poznata i kao plegija) je gubitak funkcije motorike u jednom ili više mišića. Paraliza može biti praćena gubitkom osjećaja (senzornim gubitkom) u zahvaćenom području ako postoji senzorno oštećenje kao i motorno. U Sjedinjenim Državama, otprilike 1/50 ljudi ima dijagnozu nekog oblika trajne ili prolazne paralize.[1]

Riječ dolazi od grčkog παράλυσις – paralisos = onemogućavanje nerava,[2] sama od παρά – para = pored[3] + λύσις - lysis = oslobađanje.[4] Paraliza praćena nevoljnim drhtanjem obično se naziva oduzetost ili palsija.[5][6]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Paraliza je najčešće uzrokovana oštećenjem nervnog sistema, posebno kičmene moždine. Ostali glavni uzroci su moždani udar, trauma sa povredom živca, poliomijelitis, cerebralna paraliza, periferna neuropatija, Parkinsonova bolest, ALS, botulizam, spina bifida, multipla skleroza i Guillain-Barréov sindrom. Privremena paraliza javlja se tokom REM spavanja, a disregulacija ovog sistema može dovesti do epizoda paraliza budnog sna. Lijekovi koji ometaju nervnu funkciju, kao što je kurara, također mogu uzrokovati paralizu.

Pseudoparaliza (pseudo- što znači "lažan, ne istinski", od grčkog ψεῦδος [7]) je voljno ograničenje ili inhibicija pokreta zbog boli, neusklađenosti, orgazma ili drugog uzroka, a nije posljedica stvarne mišićne paralize.[8] Kod novorođenčeta, to može biti simptom kongenitalnog sifilisa.[9] Pseudoparaliza može biti uzrokovana ekstremnim mentalnim stresom i uobičajena je karakteristika mentalnih poremećaja kao što je panični anksiozni poremećaj.[10]

Varijacije[uredi | uredi izvor]

Paraliza se može pojaviti u lokaliziranim ili generaliziranim oblicima, ili može slijediti određeni obrazac. Većina paraliza uzrokovanih oštećenjem nervnog sistema (npr. povreda kičmene moždine) su konstantne prirode; međutim, neki oblici periodične paralize, uključujući paralizu sna, uzrokovani su drugim faktorima.[11] [12]

Paraliza se može pojaviti kod novorođenčadi, zbog urođenog defekta poznatog kao spina bifida. Spina bifida uzrokuje da jedan ili više pršljenova ne formiraju svoje lukove, što omogućuje kičmenoj moždini da viri iz ostatka kičme. U ekstremnim slučajevima, ovo može dovesti do prestanka funkcije kičmene moždine koja je inferiorna u odnosu na nedostajuće lukove pršljenova.[12] Ovaj prestanak funkcije kičmene moždine može rezultirati paralizom donjih ekstremiteta. Dokumentovani slučajevi paralize anusnog sfinktera kod novorođenčadi primijećeni su kada se spina bifida ne liječi.[11] Iako su opasni po život, mnogi slučajevi spine bifide mogu se ispraviti hirurški ako se operišu u roku od 72 sata nakon rođenje.

Ascendentna paraliza javlja se u donjim udovima prije gornjih udova. Može se povezati sa:

Ascendentna paraliza je u suprotnosti sa descendentnom paralizom, koja se javlja u stanjima kao što je botulizam.

Ostale životinje[uredi | uredi izvor]

Mnoge životinjske vrste koriste paralizirajuće toksine da bi uhvatile plijen, izbjegle grabljivice ili oboje. Pokazalo se da u stimuliranim mišićima smanjenje frekvencije minijaturnih potencijala ide paralelno sa smanjenjem postsinapsnog potencijala kao i sa smanjenjem mišićne kontrakcije. Kod beskičmenjaka, ovo jasno ukazuje da, naprimjer, otrov roda Microbracon (rod osa) uzrokuje paralizu neuromišićnog sistema, djelovanjem na presinapsnom mjestu. Otrov roda Philanthus inhibira brzi i spori neuromišićni sistem u identičnim koncentracijama. To uzrokuje smanjenje frekvencije minijaturnih potencijala bez značajnog uticaja na njihovu amplitudu.

Beskičmenjaci[uredi | uredi izvor]

Neke vrste ose, da bi završile reproduktivni ciklus, ženka paralizira plijen kao što je skakavac i stavlja ga u svoje gnijezdo. Kod vrste Philanthus gibbosus, paralizovani insekt (najčešće pčelinja vrsta) obložen je debelim slojem polena. Odrasla P. gibbosus zatim polaže jaja u paraliziranog insekta, kojeg larve proždiru kada se izlegu.[14]

Kičmenjaci[uredi | uredi izvor]

Dobro poznati primjer je tetrodotoksin ribljih vrsta kao što je Takifugu rubripes, čuvena smrtonosna riba napuhača japanske fugu. Ovaj toksin djeluje tako što se vezuje za natrijske kanale u nervnim ćelijama, sprečavajući njihovu pravilnu funkciju. Nesmrtonosna doza ovog toksina rezultira privremenom paralizom. Ovaj toksin je također prisutan u mnogim drugim vrstama, od žaba krastača do Nemertea.

Paraliza se može vidjeti kod hondroplazijskih rasa pasa. Ovi psi imaju kratke noge, a mogu imati i kratke njuške. Njihov materijal međuppršljenskih diskova može kalcificirati i postati krhkiji. U takvim slučajevima može doći do rupture diska, pri čemu materijal diska završi u kičmenom kanalu ili puca više bočno kako bi pritisnuo spinalne živce. Manja ruptura može rezultirati samo parezom, ali velika ruptura može uzrokovati dovoljno oštećenja da prekine cirkulaciju. Ako se ne mogu uočiti znaci boli, operaciju treba izvesti u roku od 24 sata od incidenta, kako bi se uklonio materijal diska i smanjio pritisak na kičmenu moždinu. Nakon 24 sata, šansa za oporavak naglo opada, jer uz kontinuirani pritisak tkivo kičmene moždine propada i odumire.

Drugi tip paralize uzrokovan je fibrokartilaginoznom embolijom. Ovo je mikroskopski komad materijala diska koji se lomi i ostaje u kičmenoj arteriji. Nervi koje opslužuje arterija će odumrijeti kada im je oduzeta krv.

Njemački ovčar je posebno sklon razvoju degenerativne mijelopatije. Ovo je propadanje živaca u kičmenoj moždini, počevši od stražnjeg dijela moždine. Psi koji su tako pogođeni će postepeno slabiti u zadnjim nogama kako živci odumiru. Na kraju, njihove zadnje noge postaju beskorisne. Često pokazuju i fecesnu i urinarnu inkontinenciju. Kako bolest napreduje, pareza i paraliza postepeno napreduju. Ova bolest pogađa i druge velike rase pasa. Sumnja se da je u pitanju autoimunski problem.

Mačke sa šumom u srcu mogu razviti krvne ugruške koji putuju kroz arterije. Ako je ugrušak dovoljno velik da blokira jednu ili obje femoralne arterije, može doći do paralize zadnje noge jer je glavni izvor protoka krvi u stražnjoj nozi blokiran.

Mnoge zmije imaju snažne neurotoksine koji mogu uzrokovati netrajnu paralizu ili smrt. Takođe, mnoga stabla sadrže neurotoksine.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Paralysis Facts & Figures - Spinal Cord Injury - Paralysis Research Center". Christopherreeve.org. Pristupljeno 2013-02-19.
  2. ^ Liddell, Henry George; Scott, Robert (1940). "παράλυσις". A Greek-English Lexicon. Oxford: Clarendon Press. on Perseus
  3. ^ Liddell & Scott 1940, παρά
  4. ^ Liddell & Scott 1940, λύσις
  5. ^ "Palsy". OxfordDictionaries.com. Arhivirano s originala, 24. 7. 2012. Pristupljeno 27 May 2015.
  6. ^ "Palsy". Merriam-Webster. Pristupljeno 27 May 2015.
  7. ^ Liddell & Scott 1940, ψεῦδος
  8. ^ TheFreeDictionary > pseudoparalysis, in turn citing The American Heritage Medical Dictionary 2007, 2004
  9. ^ Workowski KA, Berman SM (August 2006). "Sexually transmitted diseases treatment guidelines, 2006". MMWR Recomm Rep. 55 (RR–11): 1–94. PMID 16888612. ... evidence of congenital syphilis (e.g., nonimmune hydrops, jaundice, hepatosplenomegaly, rhinitis, skin rash, and/or pseudoparalysis of an extremity).
  10. ^ "anxiety-panic.com". anxiety-panic.com. Arhivirano s originala, 2018-07-30. Pristupljeno 2017-06-06.
  11. ^ a b Hutchinson, Jonathan (1877). "Clinical Lecture On Cases Of Spina Bifida, With Paralysis Of Sphincters". The British Medical Journal. 1 (830): 767–768. doi:10.1136/bmj.1.860.767. JSTOR 25244879. PMC 2220916. PMID 20748563.
  12. ^ a b Saladin, Kenneth (2012). Anatomy and Physiology: Form and Function. McGraw Hill. ISBN 978-0-07-337825-1.
  13. ^ MedlinePlus Encyclopedia: Tick paralysis
  14. ^ Colman, D. R.; Toolson, E. C.; Takacs-Vesbach, C. D. (2012-10-01). "Do diet and taxonomy influence insect gut bacterial communities?". Molecular Ecology. 21 (20): 5124–5137. doi:10.1111/j.1365-294X.2012.05752.x. ISSN 1365-294X. PMID 22978555. S2CID 23740875.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]