Dragan Stojnić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Dragan Stojnić
Dragan Stojnić.jpg
Osnovne informacije
Žanrovi šansona
Zanimanje pjevač
Albumi
Jedna davna ljubav Adagio To je ljubav
(1999) (1996) (1988)

Dragan Stojnić jedan je od najznačajnijih srpskih i jugoslavenskih šansonjera. Živio je u Sarajevu, Banjoj Luci, Skopju i Beogradu, gradovima koji su obilježili njega i njegovo muzičko stvaralaštvo, ali gdje god da je došao, u srcu je uvijek nosio pjesmu. Posebno ga se rado sjećaju starije Sarajlije, koji o Stojniću imaju samo riječi hvale, govoreći o njemu kao o velikom gospodinu i iskrenom i pravom prijatelju Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Oduvijek je želio postati pjevač, a na sceni je proveo skoro 40 godina. Studirao je francuski jezik, da bi kasnije ipak završio Višu turističku školu.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Njegovi počeci vežu se za čuveni sarajevski ansambl "Prijatelji", a prvi veliki uspjeh postigao je 1964. pobjedom na festivalu u Kraljevu "Mikrofon je vaš" s pjesmom "Bila je tako lijepa", tadašnjim evrovizijskim hitom, pjesmom predstavnicom Francuske 1963. Sljedeće godine također dobija prvu nagradu na festivalu u Opatiji za evergrin "Zašto dolaziš samo sa kišom". Poslije toga 1966. gostuje u pariskoj Olympiji, međunarodnom hramu muzike, a njegove su se ploče počele prodavati u ogromnim tiražima.

Najplodniji period imao je u Sarajevu, gdje je tokom 1960-ih snimio više francuskih šansona, a kroz prijevode tekstova jugoslavenska publika dobila je priliku upoznati smisao i duh francuske šansone. Osim tekstova na francuskom, koristio je i tekstove B. Stojadinovića i N. Vražalice. Uspješno je sarađivao sa sarajevskim orkestrom Esada Arnautalića, koji je bio i aranžer više njegovih pjesama. Istih godina povremeno je nastupao i na domaćim festivalima zabavne muzike (Opatijski festival, Vaš šlager sezone, Beogradsko proleće), nekoliko puta predstavljao je i Radioteleviziju Sarajevo na nacionalnim izborima za Pjesmu Evrovizije, ali, sve u svemu, ipak nije bio festivalski pjevač.

1984. počeo je sa serijom tradicionalnih solističkih koncerata povodom 8. marta u Beogradu, kojima je održavao neraskidivu vezu s publikom. Održao je mnogobrojne koncerte i nastupe širom Jugoslavije, a, zahvaljujući pjesmi, obišao je i gotovo cijeli svijet. Bio je dugogodišnji saradnik PGP RTB-a, a 1998. dobio je nagradu "Zlatni beočug" Kulturno-prosvjetne zajednice Beograda. 1991. otpjevao je gotovo cjelokupni materijal za soundtrack filma Moj brat Aleksa, koji govori o životu Alekse Šantića.

Hitovi[uredi | uredi izvor]

  • "Još juče"
  • "Moj život"
  • "Ja to znam"
  • "Zasto dolaziš samo s kišom"
  • "Soliteri"
  • "Stare slike"
  • "Maestro i violina"
  • "Moj svet"
  • "La mere"
  • "La boheme"
  • "Jedna gitara, hiljadu snova"
  • "Bila je tako lijepa"
  • "Doviđenja, ljubavi"
  • "Iluzija"
  • "Biće dana"
  • "Ide, ide život"
  • "Adagio"
  • "Još si tu"
  • "Barbara"
  • "Vino i gitare"
  • "Jedan čovek i jedna žena"

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]