Esad Duraković

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Esad Duraković
Rođenje (1948-04-05) 5. april 1948 (76 godina)
NacionalnostBošnjak
Zanimanjefilolog, orijentalista, arabist, prevodilac, književni kritičar

Esad Duraković (Bugojno, 5. april 1948) bosanskohercegovački je filolog, orijentalista, arabist, prevodilac, književni kritičar, član ANU BiH i član Arapske akademije nauka u Damasku.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Esad Duraković rođen je u naselju Glavice kod Bugojna. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u Sarajevu. Završio je studij na Odsjeku za orijentalistiku Filološkog fakulteta u Beogradu 1972.[1] Na istom Fakultetu odbranio je magistarski rad pod nazivom: Historija književnosti u djelu “Razgovori srijedom” Tahe Huseina 1976, te doktorsku disertaciju pod nazivom: Poetika mahdžera (1982). Na specijalizaciji u Kairu boravio je 1977–1978.

Radio je na Filozofskom fakultetu u Prištini 1976–1988. predajući predmete Arapski jezik i Arapska književnost.[2] Zatim je od 1991–1996. radio u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu je u periodu 1994–1996. honorarno predavao Arapski jezik na Odsjeku za orijentalistiku u zvanju vanrednog profesora. Od 1996. angažovan je u Orijentalnom institutu kao spoljni saradnik na naučnoistraživačkim projektima. Godine 1998. na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu povjerena mu je nastava Arapske književnosti. Od 1997. vodi predmet Historija arapskog jezika na postdiplomskom studiju lingvistike, te kolegij Poetike orijentalnih književnosti na postdiplomskom studiju književnosti od 2000.[3]

Član je Arapske akademije nauka u Damasku od 2002. i ANU BiH od 2008.

Durakovićev naučni rad usmjeren je na arapsku književnost o čemu je objavio niz knjiga i veći broj radova u različitim časopisima na bosanskom, arapskom i engleskom jeziku (Prilozi za orijentalnu filologiju[4], Život, Izraz, Kulture Istoka, Književna reč, Mostovi, Zbornik Filozofskog fakulteta u Prištini, al-Ma’rifa, Damask, al-‘Arabī, Odjek, Dijalog i dr.).

Esad Duraković član je P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine i Društva pisaca Bosne i Hercegovine.

Danas živi u Sarajevu sa suprugom Enisom Duraković.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Povelja za pregalačke godine saradništva sa Bagdalom. Za doprinos književnom stvaralaštvu i širenju knjige. Bagdala, Kruševac, 1984.
  • Kulturni događaj godine. /Prijevod “1001 noći”/ Anketa Dnevnog avaza 1999. godine.
  • Najbolji prevodilac. Priznanje Poslovnog udruženja izdavača i knjižara Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2000.
  • Zahvalnica za izuzetan doprinos u održavanju kntinuiteta Filozofskog fakulteta u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2000.
  • Priznanje za najbolja predavanja na Odsjeku, Asocijacija studenata Filozofskog fakulteta u Sarajevu i studenti Odsjeka za orijentalistiku Filozofskog fakulteta, Sarajevo, 2001.
  • Sharjah Prize for Arab Culture, UNESCO, 2003.
  • Plaketa za poseban doprinos afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Srajevo, 2004.
  • Nagrada Udruženja izdavača i knjižara BiH za najboljeg autora u 2007. godini. Za knjigu Orijentologija – Univerzum sajkralnoga teksta, Sarajevo, 8. 12. 2007.
  • Plaketa Kantona Sarajevo za doprinos u oblasti nauke i obrazovanja kao i u ostvarivanju izvanrednih rezultata u nastavno-naučnom procesu i originalnim znanstvenim radovima koji bitno doprinose ugledu naše arabistike na području Kantona Sarajevo, Bosne i Hercegovine
  • Nagrada za Životno djelo, Doha/Qatar 12.2018.

Objavljene knjige[uredi | uredi izvor]

  • Nazariyya al-’ibdā‘ al-mahğariyya, ’Ittihād al-kuttāb al-‘Arab, Dimišq, 1989, 320 str.
  • Poetika arapske književnosti u SAD, ZID, Sarajevo, 1997, 317 str.
  • Arapska stilistika u Bosni. Ahmed Sin Hasanov Bošnjak o metafori, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XXIII, Sarajevo 2000, 127 str.
  • Prolegomena za historiju književnosti orijentalno-islamskoga kruga, Connectum, Sarajevo 2005, 472 str.
  • Orijentologija. Univerzum sakralnoga Teksta, Tugra, Sarajevo 2007, 399 str.
  • Orientology. The Universe of the Sacred Text, Kuvajt 2010.
  • Stil kao argument. Nad tekstom Kur’ana, Tugra, Sarajevo 2009, 394 str.
  • Kur’an – stilsko i matematičko čudo (u saradnji s Lutvom Kurićem), Svjetlostkomerc, Sarajevo 2006, 147 str.
  • Kur’an – sinteza estetskog i matematičkog, Tugra, Sarajevo 2010, 207 str.

Prijevodi[uredi | uredi izvor]

  • Savremena poezija Palestine (u saradnji s Radom Božovićem), Bagdala, Kruševac 1979, 67 str.
  • Savremena poezija Kuvajta (u saradnji s Muhamedom Mufakuom), Bagdala, Kruševac 1982, 59 str.
  • Savremena poezija Sirije (u saradnji s Muhamedom Mufakuom), Bagdala, Kruševac 1983, 94 str.
  • Mahmud Derviš, Otpori, Bagdala, Kruševac 1984, 63 str.
  • Savremena poezija Jordana (u saradnji s Muhamedom Mufakuom), Bagdala, Kruševac 1984, 70 str.
  • Halil Džubran, Mirisni plodovi duše, Bagdala, Kruševac 1986, 69 str.
  • Halil Džubran, Suza i osmijeh, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1987, 142 str.
  • Poezija arapskog Istoka XX vijeka, Bosanska knjiga, Sarajevo 1994, 319 str.
  • Džebra Ibrahim Džebra, U potrazi za Velidom Mesudom, ZID, Sarajevo 1995, 360 str.
  • Hanan al-Šejh, Zehrina priča, Arabica ZID, Sarajevo 1998, 205 str.
  • Taha Husein, Dani, Svjetlost, Sarajevo 1998, 239 str.
  • Priča o Alauddinu i čarobnoj lampi – Priča o Ali-Babi i četrdeset hajduka, Ljiljan, Sarajevo 1998, 207 str.
  • Hiljadu i jedna noć, I-IV, Ljiljan, Sarajevo, 1999.
  • Halil Džubran, Nevjeste lugova, Leo-Commerce, Rijeka, i Sejtarija d.o.o., Sarajevo 2001, 79 str.
  • Halil Džubran, Slomljena krila, Leo-Commerce, Rijeka, i Sejtarija d.o.o., Sarajevo 2001, 127 str.
  • Halil Džubran, Pobunjeni dusi, Leo-Commerce, Rijeka, i Sejtarija d.o.o., Sarajevo 2001, 144 str.
  • Muallaqe – Sedam zlatnih arabljanskih oda, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2004, 254 str.
  • Kur’an s prijevodom na bosanski jezik, Svjetlost, Sarajevo, 2004.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Spomenica 60. godišnjice Filozofskog fakulteta u Sarajevu (1950–2010), Filozofski fakultet, Sarajevo 2010, 215-218.
  • Esad Duraković, ANU BiH
  • Esad Duraković - tihi akademik
  • Esad Duraković - Bibliografija (Selektivna)[5]
  • Gazi Husrev-begova medresa: Prof. dr Esad Duraković
  • Fehim Nametak, “Arapska književnost u književnoj kritici Esada Durakovića”, Bošnjačka književnost u književnoj kritici, knj. VI, str. 736-739.
  • Enes Karić, “Prijevod Kur’ana Esada Durakovića kulturni je događaj 2004. godine”, Dnevni avaz, Sarajevo, 19-20. januar 2005, 15.
  • Hasnija Muratagić-Tuna, “Novi prijevod Kur’ana, prevodilac – Esad Duraković”, Znakovi vremena 25, Sarajevo 2004, 206—212.[6]
  • Hilmo Neimarlija, “Prijevod Kur’ana sa punom prevodilačkom sviješću”, Muallim 21, Sarajevo, 29. mart 2005, 81-82.[7]
  • Munir Mujić, “Esad Duraković, Lutvo Kurić, Kur’an – stilsko i matematičko čudo”, Prilozi za orijentalnu filologiju 55, Sarajevo 2006, 285-288[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Univerzitet u Beogradu - Filološki fakultet". Orijentalistika / Fililoški fakultet. Arhivirano s originala, 4. 2. 2023. Pristupljeno 4. 2. 2023.
  2. ^ "Universitetit i Prishtinës". Fakulteti Filozofik. Pristupljeno 4. 2. 2023.
  3. ^ Husić, Aladin, ured. (2015). ORIJENTALNI INSTITUT U SARAJEVU 1950-2015. = THE ORIENTAL INSTITUTE IN SARAJEVO 1950-2015 (PDF). Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu. str. 29. ISBN 978-9958-626-29-6.
  4. ^ "Prilozi za orijentalnu filologiju". Prilozi za orijentalnu filologiju. Sarajevo. 1950–2022. Pristupljeno 4. 2. 2023.CS1 održavanje: format datuma (link)
  5. ^ Đelmo, Minela (2018). "Esad Duraković - Bibliografija (selektivna)". Prilozi za orijentalnu filologiju 67/2017. Pristupljeno 4. 2. 2023.
  6. ^ Muratagić-Tuna, Hasnija (2004). "Novi prijevod Kur'ana, prevodilac – Esad Duraković" (PDF). Znakovi vremena 25. Sarajevo: 206-212. Pristupljeno 4. 2. 2023.
  7. ^ Neimarlija, Hilmo (2004). "Prijevod Kur'ana sa punom prevodilačkom sviješću". Novi Muallim. Pristupljeno 4. 2. 2023.
  8. ^ Mujić, Munir (2006). "Esad Duraković, Lutvo Kurić, Kur'an – stilsko i matematičko čudo". Prilozi za orijentalnu filologiju 55/2005. Pristupljeno 4. 2. 2023.