Eutanazija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Eutanazija je čin koji ima za cilj uzrokovanje smrti kako bi se uklonila svaka bol. Sastoji se u nakani volje i u primijenjenim postupcima. Želi se ukloniti čovjekova bol njegovim ubistvom, a za to se primjenjuju primjerena sredstva.

Historijski pregled eutanazije[uredi | uredi izvor]

Pojam potiče iz Stare Grčke. Grci su pod time podrazumijevali bezbolnu prirodnu smrt, a ne namjerno izazvanu smrt. U savremeno vrijeme, pojavili su se filozofi koji su razmatrali eutanaziju. E. Haeckel zahtijevao je, da se duševno i tjelesno neizlječivi bolesnici ubiju na bilo koji prikladan i bezbolan način. Godinu dana nakon njegove smrti, 1920., tom će pitanju pristupiti pravnik K. Binding i liječnik A. Hoche. Oni određuju koji to životi nisu vrijedni življenja i nazivaju ih "balast–egzistencijama". Tu su uključili sve osobe s tjelesnim i mentalnim oboljenjima. Nacisti su to prihvatili i širili propagandu, preko knjiga, novina i filmova, utječući na javno mnijenje. Potom je Hitler takve nazvao "beskorisnim jedačima", a teoriju uglednih i priznatih profesora primijenio u praksi, tako da su nacisti eutanazirali 300 000 osoba s tjelesnim i mentalnim oboljenjima. Pedantno su evidentirali sve tako oboljele osobe, slali ih u domove i tamo eutanazirali. Poslije su im vadili mozgove i radili istraživanja. Još i dan danas, čuvaju se u hemikalijama, neki od mozgova tih eutanaziranih osoba. To je bio uvod u holokaust.

Oko 1960., počelo se ponovno razmišljati o eutanaziji. U Americi su od tada do danas, malo po malo, objavljivane knjige, rasprave o eutanaziji, uglavnom naklonjene njenom ponovnom uvođenju. O tome je bilo mnogo televizijskih emisija, filmova, novinskih članaka i sudskih odluka. Čini se da su naveći pobornici eutanazije oni koji žele smanjiti izdavanja za zdravstvo i za penzije.

Odnos religija prema eutanaziji[uredi | uredi izvor]

Kršćani, Židovi i Muslimani dijele zajedničko mišljenje, da je Bog - Stvoritelj života i Gospodar života i smrti i da eutanazija nije dozvoljena, jer je nasilnički čin u suprotnosti s Božjim zakonima i ozbiljno narušava svetost ljudskog života.

Glavni rabin u Ujedinjenom Kraljevstvu izjavio je: "Kad se za bilo kojeg čovjeka, kaže da je bezvrijedan ili beskoristan, kad se za bilo koja dva čovjeka kaže da nisu jednako vrijedni, narušavaju se temeljne ljudske vrijednosti i prelazi se u relativizam, koji razara naš moralni red. Obezvrijeđivanjem života starijih ljudi, nerođene djece, bolesnika u komi, invalidnih osoba,....doslovno mi sami kopamo svoje grobove."

Papa Ivan Pavao II. je izjavio u enciklici "Evanđelje života" da je "eutanazija teška povreda Božjega zakona, budući da je namjerno ubistvo ljudske osobe moralno neprihvatljivo." Eutanazija, nasilje nad životom, ponižava čovjeka u njegovom završnom stadiju života i dovodi u pitanje njegovu vječnost.

Eutanazija životinja[uredi | uredi izvor]

Eutanazija životinja je dozvoljena, kad trpe veliku bol, a ne može im se pomoći. Tragična je ironija, da su u nacističkoj Njemačkoj, postojali jako strogi zakoni protiv eutanazije životinja, a eutanazija ljudi bila je dozvoljena. Na suđenju nacista u Nürnbergu, program eutanazije proglašen je "zločinom protiv čovječanstva", a glavni je sudija izjavio: "Da ste zakon protiv eutanazije životinja, primjenjivali na ljude, ovi strašni zločini, nikad se ne bi dogodili. Jedna od najvećih vaših sramota je da niste shvaćali, da u najgorem slučaju, ljudi bi se trebali tretirati jednako kao životinje, a ne nikako manje."

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: