Germ-centar

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Germ-centar
Germ-centar limfnog čvora pokazuje stadije proliferacije i razvoja B-ćelije
Gray'sp.689
Anatomska terminologija

Germ-centri ili germinalni centri (GCs) su mjesta u sekundarnim limfoidnim organimalimfnim čvorovima u slezeni[1] gdje zrele B-ćelije proliferiraju, diferenciraju i mutiraju gene svojih antitijela (putem somatskih hipermutacija usmjerenih na postizanje većeg afiniteta) tokom normalnog imunskog odgovora na infekciju. Razvijaju se dinamički, nakon aktivacije folikulskih B-ćelija T-zavisnim antigenom.

Dok se podvrgavaju brzoj i mutacijskoj i ćelijskoj podjeli, B-ćelije germinalnog centra poznate su pod nazivom centroblasti. Nakon što se sve B-ćelije prestanu razmnožavati, poznate su kao centrociti i podvrgnute su selekciji putem folikulskee pomoćne TFH ćelije u prisustvu folikulske dendritske ćelije (FDC). Germ-centri važan su dio humoralnog imunog odgovora, B-ćelije, djelujući kao centralna tvornica za stvaranje sazrelog afiniteta B-ćelija specijaliziranih za proizvodnju poboljšanih antitijela, koja učinkovito prepoznaju infektivne agense i za proizvodnju trajnih memorijskih B ćelija.[1]

Proces[uredi | uredi izvor]

  1. U limfnim čvorovima, zrele periferne B-ćelije, poznate kao folikulske (Fo) B ćelije dobijaju antigen iz FDC-a i zauzvrat ga prezentiraju da kognira CD4 + TFH ćelija koja na granici označava T-ćelijsku zonu i B-ćelijske folikule (poznate i kao limfoidni folikuli).
  2. Nakon nekoliko krugova ćelijske podjele, B-ćelije prolaze kroz somatsku hipermutaciju, proces kojim mutiraju antitijelokodiranje DNK i tako stvaraju raznolikost klonva u germ-centru. To uključuje pseudo-slučajne supstitucije pristrane prema regijama koje kodiraju površinu prepoznavanja antigena za antitijela koja proizvode B-ćelije. Ovaj fenomen naglašava proces sazrijevanja afiniteta, pri čemu se stvaraju i veća afinitetna antitijela i odabiranje nakon prepoznavanja antigena.
  3. Kad dobiju neidentificirani podražaj, sazrijevajuće B-ćelije (centroblasti) migriraju iz tamne zone u svjetlu zonu i počinju prezentirati svoja antitijela na ćelijskoj površini, a u ovoj se fazi nazivaju centrociti. Centrociti su u stanju aktivirana apoptoza i natječu se za signale preživljavanja koji potiču iz FDC-a i TFH ćelije. Vjeruje se da ovaj postupak spašavanja, poznat kao selekcija germ-centra, ovisi o afinitetu njihovog površinskog antitijela prema antigenu. Tako da B-ćelija koja je uspješno stekla mutacije koje daju antitijelo većeg površinskog afiniteta prema antigenu, ima prednost nad preživljavanjem u odnosu na ćelijske klonove nižeg afiniteta i one koje su stekle štetne mutacije.

Ciklično se ponavlja ulazak u tamnu zonu još jednom, jer centroblast omogućava šansu da inače neizabrani mutanti iz B-ćelija steknu više mutacija kako bi poboljšali afinitet prema antigenu. Vjeruje se da interakcije s T-ćelijama sprječava stvaranje autoreaktivnih B-ćelija.[2]

  1. U nekom nejasnom stadiju ciklusa centroblast-centrocit, sazrevanje B-ćelija prima završni signal diferencijacije za izlazak iz germinalnog centra, kao antitijela koje proizvode plazma-ćelije, ćelije koje luče velike količine antitijela ili memorijskih B-ćelija koje se mogu reaktivirati u sljedećim kontaktima s istim antigenom. Odabrane B-ćelije mogu također ponovo pokrenuti cijeli ciklus mutativne podjele centroblasta i selekcije centrocita. Na ovaj način, adaptivni imunski sistem, dijelom kroz te reakcije germinalnog centra, može s vremenom bolje prepoznati antigene.

Morfologija u različitim fazama[uredi | uredi izvor]

Morfologija GC-a je vrlo specifična i pokazuje svojstva karakteristična za različite faze reakcije.

  • U ranom stanju reakcije mreža FDC-a je u potpunosti ispunjena razmnožavajućim B-ćelijama.
  • Kasnije, 4. dana reakcije, GC pokazuju razdvajanje dvije zone, tamne i svijetle.[3] Prva još uvijek sadrži dominantno proliferirajuće i mutirajuće B-ćelije, a druga je područje selekcije B-ćelija.
  • Ove se zone rastvaraju nakon 10 dana razvoja GC-a koji završava nakon otprilike 3 sedmice.

Medicinski značaj[uredi | uredi izvor]

Kako su germ-centri važne strukture adaptivnog imunskog sistema, njihova deregulacija se podrazumijeva u mnogim imunskim bolestima, naprimjer, reumatoidni artritis, imunodeficijencija i mnogim limfomima, kao DLBCL i Burkittov limfom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Yasodha Natkunam (1. 1. 2007). "The Biology of the Germinal Center". ASH Education Program Book (jezik: engleski). str. 210–215. doi:10.1182/asheducation-2007.1.210.
  2. ^ Thorbecke GJ, Amin AR, Tsiagbe VK (1994). "Biology of germinal centres in lymphoid tissue". FASEB Journal. 8 (11): 832–840. doi:10.1096/fasebj.8.11.8070632. PMID 8070632.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  3. ^ Meyer-Hermann ME (2002). "A Mathematical Model for the Germinal Centre Morphology and Affinity Maturation". J. Theor. Biol. 216 (3): 273–300. arXiv:physics/0203021. doi:10.1006/jtbi.2002.2550. PMID 12183119.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • UIUCHistologySubject|563
  • "Lymphoid Tissues and Organs: lymph node, germinal centre"
  • Hyperlinked Human Histology
  • LoyolaMedEd|Histo/practical/lymph/hp12-42.html}}